Preskoči na glavni sadržaj

Postovi

N1 podcast Jedan sat: Gošća Marijana Šećibović

Nedavni postovi

Moja bajka

SVE SMO POBRKALI

Hajde na trenutak da Vas vratim u djetinjstvo…u č ite, u č ite i u ž elji da se poka ž ete u č iteljici ili u č itelju, sve pomiješate jer ne znate kako da u č ite, ve ć napamet da izdeklamujete. I naravno, onda je slijedilo ono toplo divnim maj č inskim glasom«zlato, sve si pomiješao/la». Da  zlo ne bude ve ć e, vremenom nismo puno radili na svojim navikama jer oni koji su trebali da nas usmjere, nisu bili tako vi č ni toj vrsti usmjerenja. Mnogi nisu ni znali šta to treba raditi,  va žno je bilo uraditi zada ću, slušati u č itelja/u č iteljicu, vladati se lijepo na č asu, biti pristojan / a, a ulaziti u neku dubinu postizanja rezultata, to u naše vrijeme nije bilo.  A opet, danas smo to što jesmo, što ni najmanje nije za potcjenjivanje  i zanemarivanje. U školi su nam postavljani jasni zahtjevi, nije bilo sramota dobiti ni lošiju ocjenu jer svaka ocjena je za đ aka, a djelovala je odgojno . Sa druge strane, bilo je puno toplih rije č i. Malo je onih koji se i dana

NE ČEKAJTE NOVO JUTRO...

Umorna, prezasi ć ena, zaljubljena …nešto jeste, a zapravo uop ć e nije va ž no, šta to jeste. Va ž no je ž ivjeti trenutak, osjetiti miris lipe, vidjeti svog komšiju berberina i punim srcem ga pozdraviti sa «sabahajrula» Vidjeti sre ć u na njegovom licu, to je ž ivot, onaj pravi koji treba ž ivjeti. Osjetiti miris svog doma, slušati svoj unutrašnji glas koji je uvijek nepogrešivo ispravan, koji nas vodi iznova na neki put. Ri č ard Bah  ka ž e da «Istina koju govoriš nema ni prošlost ni budu ć nost. Ona jeste, i to je sve što ona treba da bude». Ž ivot ima smisla samo ako se ž ivi istina. Nema isprike, ne mogu zbog ovoga ili onoga…ne, to nije istina, bje ž anje od sebe je mirenje sa smr ć u. A ž ivot je tako lijep. Mnogo je godina za mnom, razumijevanja, ne razumijevanja, potreba da se dopadnem drugom da bi bila voljena. Danas znam da je to samo izgubljeno vrijeme, ali i ono takvo je donijelo mudrost iz svih tih divnih knjiga uz koje rastemo. Nekome naslovi mogu da izgledaju

A DA PORAZGOVARAMO SA SOBOM ?

Često se pitam odakle potreba za dokazivanjem, za tim nečim «biti nešto», zadiviti druge? Da li je u pitanju nesigurnost ili možda neki kompleks koga nismo svjesni ili pak ako smo ga svjesni ne znamo kako se sa njim izboriti? Teško je naći odgovore ako ne zaronimo duboko u sebe i porazgovaramo sa sobom. U posljednje vrijeme često u tekstovima govorim o intrapersonalnoj komunikaciji, na predavanjima ukazujem na važnost intrapersonalne komunikcije kao početka komunikacije, odnosno preduvjeta za uspostavljanje interpersonalne komunikacije, pa i ostalih oblika komunikacije. Pojasniću zašto toliko insistiranje – ako sebi nismo jasni, ako sebe ne razumijemo, ako nemamo odgovore na pitanja koja sebi postavljamo, pa kako ćemo razgovarati sa drugim. Svjesna sam tog «malog» problema zbog koga se ne obraća pažnja na ukazivanje važnosti tog «porazgovarajmo sa sobom», u našem kulturnom miljeu «samorazgovor» je povezan sa osobom koja je poludjela. Prije nekoliko dana je to vrlo duhovito Rusmi

VIŠE NIŠTA NEĆE BITI ISTO

Toliko tema o kojima se može govoriti, a mi smo se zatvorili  na relacijama - propadanja država – lupanja u šerpe i lonce – stare, već viđene i oprobane metode, krađe – prevare – manipulacije – kršenje ljudskih prava – respiratori – maline – rast broja nezaposlenih – nesnalaženje jedne ministarke…i još i još i još…toliko toga za pobrojati. Nije uopšte sporna lista spornih stvari, sporna je istina – NEPOSTOJANJE AKTIVIZMA U REALNOM SVIJETU! Na društvenim mrežama smo svi  jaki na riječima, ali gospodo draga, jeste li zaboravili da ste se kao djeca znali pobuniti ako vam se nešto ne dopada?! Kako ste taj bunt ispoljavali kada nije bilo društvenih mreža? Kako smo oborili Miloševića bez društvenih mreža? Metod «Milošević» je pluskvamperfekat, probudimo kreativnost u sebi, manimo se lupanja u šerpe i lonce. Znam da ste umorni baš kao i ja, ali ne toliko da nam nije stalo do svog života, života naše djece i života onih koji će doći. Šta smo uradili za ovih 30 godina – svojom zaslije

ŠTA U MENI BUDI COVID 19

Za nama je već ozbiljno vrijeme provedeno u kućnoj izolaciji, dokle ste Vi stigli ? Šta je Vama donijela ova pandemija? Namjerno Vas ne pitam šta Vam je uzela, ne želim da budimo emocije koje nas čine tužnima, želim da se radujemo. Pitat ćete me, «čemu da se radujemo izolovani i zatvoreni ?« Radujte se sebi, otkrivanju sebe, otkrivanju svojih potisnutih emocija,  želja, aktiviranju svojih talenata i sticanju novih vještina. Gledam profile svojih prijateljica i divim se njihovim kreacijama. Uskršnji praznici su iznjedrili  fotografije koje hrane dušu…od slanog do slatkog, od glamura do etno priča, za svakog po nešto. Živjela ZOOM aplikacija koja je postala hit! Edukacije se nude na sve strane, upoznajemo nove ljude, zemlja ili inostranstvo to uopće više nije važno, sve nam je dostupno. Kako dan ume da bude kratak…plašim se da neću uspjeti da pročitam sve knjige kojih sam gladna, da pogledam sve filmove kojih sam tako željna i još da primijenim filozofiju Skarlet O