ŽIVOT JE RINGIŠPIL

Još jednu godinu ispraćamo ne u baš tako svijetlom ozračju ako je gledati našu svakodnevicu. Živimo u vremenu u kome je izbor za utisak nedjelje dovoljan za čitav život, a ne za jednu nedjelju koja je za nama. Ako pogledamo u novčanik u njemu baš nećemo puno toga naći, u njemu su plaćeni i neplaćeni računi (više neplaćenih nego plaćenih), isečci kreditnih kartica   i nešto sitniša. Poček su zamijenile šoping kartice pa su tako prodavnice pune. Privid blagostanja. A istina je ona tužna slika koju svakoga dana gledamo pored kontejnera.   Za one sa punim novčanicima znamo ili bar mislimo da znamo odakle novac?! Za normalan svijet vrhunac dočeka Nove godine će biti na Trgu Bosne i Hercegovine u Sarajevu, pravljenjem iluzije da smo svetska metropola koja ugošćuje jednog od najvećih zvijezda naše estrade, Željka Joksimovića. Tako ovih dana ide i reklama uz Joksimovićev koncert «Sarajevo, novogodišnji centar regije» Sigurno će Sarajevo biti novogodišnji centar regije, a

Ta uzvišena reč - danas tako rabljena i izvrnuta "…Nekada je glavni cilj obrazovanja bio razvijati misaone moći   i sve ostalo isključiti. Nažalost, ciljevi se retko postižu i, da budem još preciznija, ako ih i postignemo, teško ih je održati. Učenje vrednostima etike i moralnim načelima prebačeno je na porodicu I širu zajednicu. Međutim, problem se i ovde javlja imajući u vidu činjenicu posrnuća moralnih vrednosti u društvu. Mediji su preuzeli ulogu oblikovanja svesti javnog mnjenja [1] po diktatu ekonomske moći koja je dolazi spolja, te smo prisilno svedoci formiranja nekih novih moralnih i etičkih normi i principa. Za mnoge ljude mediji su jedini način komunikacije sa spoljnim svetom i zbog toga im se bezuslovno veruje. Na volšeban način dodeljena nam je uloga nemih posmatrača koji mogu još samo govoriti, ali ko to uopšte čuje i kome je to pa važno? Nametnuta je agresija kao način ponašanja sa poluznanjem, pa tako nije ni čudo što kao proizvod nastaju instant polu-generac