Još jednu godinu ispraćamo ne u baš
tako svijetlom ozračju ako je gledati našu svakodnevicu. Živimo u vremenu u
kome je izbor za utisak nedjelje dovoljan za čitav život, a ne za jednu
nedjelju koja je za nama. Ako pogledamo u novčanik u njemu baš nećemo puno toga
naći, u njemu su plaćeni i neplaćeni računi (više neplaćenih nego plaćenih),
isečci kreditnih kartica i nešto
sitniša. Poček su zamijenile šoping kartice pa su tako prodavnice pune. Privid
blagostanja. A istina je ona tužna slika koju svakoga dana gledamo pored
kontejnera. Za one sa punim novčanicima
znamo ili bar mislimo da znamo odakle novac?! Za normalan svijet vrhunac dočeka
Nove godine će biti na Trgu Bosne i Hercegovine u Sarajevu, pravljenjem iluzije
da smo svetska metropola koja ugošćuje jednog od najvećih zvijezda naše
estrade, Željka Joksimovića. Tako ovih dana ide i reklama uz Joksimovićev
koncert «Sarajevo, novogodišnji centar regije» Sigurno će Sarajevo biti
novogodišnji centar regije, ali šta će se desiti posle drugog dana slavlja kada
se probudimo mamurni i shvatimo da život nastavlja tamo gdje je stao? Turisti su se vratili svojim kućama, dobro su
se proveli, njihovi novčanicu nisu prazni jer oni su sa planiranom ušteđevinom
došli k nama, više od predviđenog se ne troši. Jedno je sigurno, vratit će se
zadovoljni ali malo će njih ponovo doći jer slijedeće godine se traži nova
destinacija za provod, tako je sa turistima. A uostalom da li oni imaju ili
nemaju, nas se i ne tiče, ne dijelimo sa njima svoju sudbu.
Izvjesno je da će početak godine
obilježiti kolektivni odlasci iz Bosne i Hercegovine. Otvarat će se novi redovi
vožnje za Njemačku, otvorit će se granice, vize više neće biti potrebne. A
znate šta je vrhunac našeg patriotizma -
kolektivno se udružimo da što više ljudi otpratimo na put bez skorog
povratka?! Da, prije nekoliko dana slušam na RSG – u reklamu za rad na aerodromu u Minhenu. «Posao.ba» bez
ikakve grižnje savjesti poziva na organizovan odlazak ljudi sa ovih prostora.
Kako je istinita ona stara, narodna, «para vrti gdje burgija neće» Dovoljno je da želite posao u Minhenu na
aerodromu, nije potreban certifikat znanja jezika…oni će sve učiniti da
zadovolje svoje potrebe, Nijemac je to. A kakve su naše potrebe? Imamo li mi
kao zemlja ikakve potrebe ili su potrebe rezervirane samo za one koji misle da
su elite, koji su sebe prozvali elitama? Očito je da mi nemamo prava na
potrebe?! Ako smo podobni, onda su nas ubijedili da sve što imamo je veliko jer
uvijek može biti gore kao što smo iskusili. A ako smo nepodobni, ne da nemamo
prava na potrebe, već nemamo pravo ni na život, ni na svoja prava. I ako se
pored toga odlučimo za ostanak gušit će nas dok nas ne uguše ili dok nas ne
otjeraju, nepodobnima nema mjesta u Bosni i Hercegovini. Najbolji primjer je
jučerašnja slika svrgavanja vlasti u Kantonu Sarajevo, tako prolaze nepodobni.
Možeš da se uzdigneš ali samo koliko ti to oni dozvole, dalje od toga se ne
može. Tako je sa nepodobnima, puštaju se do određene granice, a onda se guše.
Zar to nisu fašistički metodi, svi nepodobni u konclogor na privremeni rad, a
onda u sigurnu smrt?!
Primjedbe
Objavi komentar