Preskoči na glavni sadržaj

Međunarodni dan žena ili Valentinovo?

Još jedan dan sveopšteg cirkusa je iza nas. Dan pun licemerja, laži...dan pretvoren u dan ljubavi, a da se ne zove Valetinovo. Ulicama  je defilovala reka mladih devojaka sa ružom ili buketom ruža u ruci, slastičare su bile preplavljene parovima, mladim i starim. Doduše oni mladi su na stolovima imali cveće i kesice sa poklončićima, a oni stariji su izašli da popiju kafu i pojedu po koji slatkiš.
Pa otuda malo moje zbunjenosti. U školi su me učili da je  Međunarodni dan žena ustanovljen 1910.godine, na predlog nemačke socijalistice Clare Zetkin, na prvoj međunarodnoj ženskoj konferenciji održanoj u Kopenhagenu u organizaciji Socijalističke Internacionale. Na kongresu je predložila da žene svih zemalja jednom godišnje, 8.marta, slave svoj dan, kao simbol borbe za jednako pravo glasa, zaštitu žene na radu, ukidanju trgovine belim roblje i zaštitu dece. Nakon 105.godina, sporadično se govori o suštinskom obeležavanju ovog tako važnog dana za ženu. Nevladine organizacije, pojedine političke partije, pojedini mediji vrate javnost na suštinu dana koji se obeležava. Na žalost, jedna lasta ne čini proleće. Ovi sporadični pokušaji ne mogu da promene sistemski nametnute neke druge vrednosti.
 Postavlja se pitanje zašto žena prihvata da bude izmanipulisana? Da li je dugogodišnja ekonomska kriza učinila da materijalno preuzme primat u sistemu vrednosti? Da li je projekat Grand produkcije uništio sistem vrednosti u društvu? Zatvaranje Zemaljskog muzeja u Sarajevu samo je jedan od pokazatelja da političari ne da ne znaju ceniti kulturno blago, nego ih i ne zanima. Kultura je po njima nepotreban trošak. „Važno da  je godišnji saldo namiren, pa makar svi hodali pocepanih gaća“ (Uroš Đurić, slikar). Bez kulture, temeljne promene u društvu su neostvarljive. Neophodna nam je politička kultura, kultura tolerancije, kultura dijaloga, kultura kompromisa.

Kao što govori prof.Besim Spahić, sve suvišne (penzionere, decu, mlade ambiciozne) treba ukloniti i stvoriti prostor samo za njih i njihove porodice. I tako ćemo verovatno još nekoliko godina slaviti dva Valentinova dok svu mladež koja misli drugačije ne pošaljemo u svet i ovaj prostor oslobodimo za pravljenje privatnih prčija. 

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

APORIJE INTERKULTURALNE KOMUNIKACIJE

Prenosim Vam svoj rad pisan za konferenciju u Opatiji. Pitanje interkulturalne komunikacije osnov za uspostavljanje dijaloga na našim prostorima.  Sažetak: Poslije velikih patnji, nesreća, opčinjenosti strahom, mržnjom i nepovjerenjem, nacionalnom i vjerskom ostrašćenošću, postavlja se pitanje postoji li za uspostavljanje interkulturalne komunikacije dovoljno tolerantnosti na prostoru bivše Jugoslavije? U vrijeme prijelaza iz socijalizma u kapitalizam, socijalno je uništen pojedinac, što je rezultiralo jačanjem kolektivnog identiteta. Pripadnost zatvorenoj zajednici ojačalo je mržnju prema svemu nepoznatom i neizvjesnom. Prisjetimo se Dvornikovića: „Naš čovek u suštini poznaje samo obe krajnosti: apsolutnu veru i zanos ili duboko nepoverenje i odvratnost“. Vladajuće elite opstaju na manipulaciji emocijama, šireći ideologiju nacionalne pripadnosti. Nažalost, politička neosviještenost i zavedenost idu i dalje pa tako uzrokuju i antagonizam unutar istog naroda dokazivanjem lokalnih

SREĆU ČINE MALE STVARI

U moru dnevnih događaja, zahtjeva, očekivanja, dnevnih vijesti od kojih mnogi žele da pobjegnu, u moru obaveza i odgovornosti, stignete li da pomislite na sebe i svoje želje? Šta Vas čini sretnima? Imate li neko svoje mjesto koje davno niste posjetili? Kada ste posljednji put bili na žuru ili sa prijateljima na utakmici ili možda na nekoj modnoj reviji? A u nekoj dobroj, onoj staroj, pravoj kafani gdje su stolovi i dalje prekriveni stoljnjacima crveno-bijelih kockica i gdje se rakija služi u čokanjčićima? Ili, kada ste posljednji put onako bez ikakve obaveze gluvarili ulicama svoga grada, a da niste pogledali na sat u obavezi da se vratite kući? Ako bih nastavila da Vas podsjećam šta odavno niste uradili, rastužila bih Vas, a to ne želim. Želim da Vas vratim sebi jer ne želim da zaboravite na sebe. Živi ste! Nisu Vam potrebni prokleti novci, to je samo izgovor. Potrebna Vam je želja da se otisnite i uradite ono što zaista želite. Sa prijateljima ili bez n

NE ČEKAJTE NOVO JUTRO...

Umorna, prezasi ć ena, zaljubljena …nešto jeste, a zapravo uop ć e nije va ž no, šta to jeste. Va ž no je ž ivjeti trenutak, osjetiti miris lipe, vidjeti svog komšiju berberina i punim srcem ga pozdraviti sa «sabahajrula» Vidjeti sre ć u na njegovom licu, to je ž ivot, onaj pravi koji treba ž ivjeti. Osjetiti miris svog doma, slušati svoj unutrašnji glas koji je uvijek nepogrešivo ispravan, koji nas vodi iznova na neki put. Ri č ard Bah  ka ž e da «Istina koju govoriš nema ni prošlost ni budu ć nost. Ona jeste, i to je sve što ona treba da bude». Ž ivot ima smisla samo ako se ž ivi istina. Nema isprike, ne mogu zbog ovoga ili onoga…ne, to nije istina, bje ž anje od sebe je mirenje sa smr ć u. A ž ivot je tako lijep. Mnogo je godina za mnom, razumijevanja, ne razumijevanja, potreba da se dopadnem drugom da bi bila voljena. Danas znam da je to samo izgubljeno vrijeme, ali i ono takvo je donijelo mudrost iz svih tih divnih knjiga uz koje rastemo. Nekome naslovi mogu da izgledaju