Preskoči na glavni sadržaj

Međunarodni dan žena ili Valentinovo?

Još jedan dan sveopšteg cirkusa je iza nas. Dan pun licemerja, laži...dan pretvoren u dan ljubavi, a da se ne zove Valetinovo. Ulicama  je defilovala reka mladih devojaka sa ružom ili buketom ruža u ruci, slastičare su bile preplavljene parovima, mladim i starim. Doduše oni mladi su na stolovima imali cveće i kesice sa poklončićima, a oni stariji su izašli da popiju kafu i pojedu po koji slatkiš.
Pa otuda malo moje zbunjenosti. U školi su me učili da je  Međunarodni dan žena ustanovljen 1910.godine, na predlog nemačke socijalistice Clare Zetkin, na prvoj međunarodnoj ženskoj konferenciji održanoj u Kopenhagenu u organizaciji Socijalističke Internacionale. Na kongresu je predložila da žene svih zemalja jednom godišnje, 8.marta, slave svoj dan, kao simbol borbe za jednako pravo glasa, zaštitu žene na radu, ukidanju trgovine belim roblje i zaštitu dece. Nakon 105.godina, sporadično se govori o suštinskom obeležavanju ovog tako važnog dana za ženu. Nevladine organizacije, pojedine političke partije, pojedini mediji vrate javnost na suštinu dana koji se obeležava. Na žalost, jedna lasta ne čini proleće. Ovi sporadični pokušaji ne mogu da promene sistemski nametnute neke druge vrednosti.
 Postavlja se pitanje zašto žena prihvata da bude izmanipulisana? Da li je dugogodišnja ekonomska kriza učinila da materijalno preuzme primat u sistemu vrednosti? Da li je projekat Grand produkcije uništio sistem vrednosti u društvu? Zatvaranje Zemaljskog muzeja u Sarajevu samo je jedan od pokazatelja da političari ne da ne znaju ceniti kulturno blago, nego ih i ne zanima. Kultura je po njima nepotreban trošak. „Važno da  je godišnji saldo namiren, pa makar svi hodali pocepanih gaća“ (Uroš Đurić, slikar). Bez kulture, temeljne promene u društvu su neostvarljive. Neophodna nam je politička kultura, kultura tolerancije, kultura dijaloga, kultura kompromisa.

Kao što govori prof.Besim Spahić, sve suvišne (penzionere, decu, mlade ambiciozne) treba ukloniti i stvoriti prostor samo za njih i njihove porodice. I tako ćemo verovatno još nekoliko godina slaviti dva Valentinova dok svu mladež koja misli drugačije ne pošaljemo u svet i ovaj prostor oslobodimo za pravljenje privatnih prčija. 

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

CORONA/COVID - 19 VIRUS, NAŠE NAVIKE I BILL GATES

Zanimljivo je biti na privremenom i neplaniranom odmoru u slu č aju da ste racionalni, da puno ne znate i da ž ivite po onoj staroj «a šta ć emo» i nastavite da radite kao da se ništa oko vas ne dešava, a sve samo iz razloga jer vaši poslodavci ne mare za vas, njih samo zanima njihov profit. Najo č itiji primjer je bankarski sektor. Ako im se ne daj bo ž e obratite, vra ć aju vas na birokratske korake, kao da je najnormalnije da se «šetkate» od šaltera do šaltera i da ovjeravate koje kakve papire. Ako se obratite ljekarima, re ć i ć e vam da ne dolazite, a ne ć e vam re ć i da nemaju dovoljno testova, da nema dovoljno respiratora, ne ć e vam re ć i da su neorganizirani i da mole dragog Boga da im telefon što manje zvoni. Ako odete u apoteke po maske i rukavice, teško ć ete ih na ć i. Masku mo ž ete sami napraviti, a rukavice …pa dobro, ako ih nema, pra ć e te č eš ć e ruke. Ako se odlu č ite ujutru kada otvorite o č i da uklju č ite televizor, re ć i ...

A DA PORAZGOVARAMO SA SOBOM ?

Često se pitam odakle potreba za dokazivanjem, za tim nečim «biti nešto», zadiviti druge? Da li je u pitanju nesigurnost ili možda neki kompleks koga nismo svjesni ili pak ako smo ga svjesni ne znamo kako se sa njim izboriti? Teško je naći odgovore ako ne zaronimo duboko u sebe i porazgovaramo sa sobom. U posljednje vrijeme često u tekstovima govorim o intrapersonalnoj komunikaciji, na predavanjima ukazujem na važnost intrapersonalne komunikcije kao početka komunikacije, odnosno preduvjeta za uspostavljanje interpersonalne komunikacije, pa i ostalih oblika komunikacije. Pojasniću zašto toliko insistiranje – ako sebi nismo jasni, ako sebe ne razumijemo, ako nemamo odgovore na pitanja koja sebi postavljamo, pa kako ćemo razgovarati sa drugim. Svjesna sam tog «malog» problema zbog koga se ne obraća pažnja na ukazivanje važnosti tog «porazgovarajmo sa sobom», u našem kulturnom miljeu «samorazgovor» je povezan sa osobom koja je poludjela. Prije nekoliko dana je to vrlo duhovito Rusmi...

KAKO SAM POSTALA DRŽAVNI NEPRIJATELJ

Užasnuta otvorenim jezikom mržnje zbog drugačijih uverenja,   razlog je ovog teksta. Potpuno svesna da živimo u turbulentnom vremenu, u vremenu gde je kriza na svim nivoima dovedena do usijanja, u vremenu kome se sa Evropskom unijom manipuliše i niko ne govori istinu jer istinom bi se izgubila kupovina vremena, ne bojim se za reči koje izgovaram i koje stavim na papir. Ponosim se svima Vama koji ste moji prijatelji na ovoj društvenoj mreži i sve Vas jako cenim i poštujem iako nismo svi niti istih verskih opredeljenja, niti istih političkih stanovišta. Volim Vas jer ste otvoreni i što želite da na svoj način učinite nešto dobro za društvo u kome živite. Optužena sam da radim protiv interesa Republike Srpske i srpskih nacionalnih interesa, da sam islamistički provokator, da radim pod Kundehovom zastavom (ne znam kakva je to Kundehova zastava, a volela bih da znam), da radim na genocidu u Evropi. Od toliko teških optužbi, krenuću od «Kundehove zastave», jer na svim pretraž...