Preskoči na glavni sadržaj

SLUČAJ



Laganim koracima ide ka svojoj pedesetoj. Trebalo bi da bude zadovoljna svojim životnim učinkom – dvoje krasne dece  koji su postali svoji ljudi, muškarac koji je voli i misli da je  razume, mada nije uvek sigurna da je poznaje, a kamoli razume. Oni koji je poznaju misle da je puno postigla u svojoj karijeri, a ona, šta ona misli? Ona je nezadovoljna. Čime je to ona nezadovoljna? Da li uopšte zna da da odgovor na takvo pitanje? Kada promišlja na ovaj način, čuje reči svoje rigidne majke «ti si besna» . Te reči obično prati  napuštanje prostorije jer to je način ispoljavanja ljutnje zbog njenog «besa». Opisana scena je zapravo temelj nerazumevanja na koji su se godinama lepili naizmenično  cigle i malter. Iskažete svoje mišljenje koje se ignoriše ili svim silama uguši u korenu i bunt se zataška. Problem je samo prividno rešen, ali se o posledicama ne razmišlja. I tako uporedo sa završavanjem krova, nezadovoljstvo raste i na kraju kulminira.

Nije život zamišljala na ovaj način. Suština života jedne žene na Balkanu je da bude poslušna kćer, uzorna supruga,  dobra majka i da se celi svoj život žrtvuje za nekoga – roditelje, supruga ili decu. Divno! Da li se Vama dopada uloga žrtve? Njoj se ne dopada i ona na nju pristala nije. I  zato je ona danas  «besna», kako majka to svojim očima vidi.  Po nekadašnjim vaspitnim normama, bes se leči samo na jedan način, ali za taj način kod nje je kasno. Pošto je u vaspitanju očito nešto ispušteno (kako mama kaže, a mama zna najbolje),  danas je ona  sama odgovorna za svoje nezadovoljstvo. Nije slušala svoje roditelje, izneverila je njihova očekivanja i sada sama treba da kuša čorbu koju je zakuhala. To izleda ovako - ukoliko se pobunite i sa utabanog puta skrenete, ne piše Vam se dobro. Prvo ćete biti obeleženi u sredini u kojoj živite. Ne postoji  razlika da li živite u velikom ili malom gradu, sve je to palanka, manja ili veća. I u onoj manjoj i u onoj većoj, žive palančani, koji će se baviti Vama sve dok se ne pojavi neki drugi, novi slučaj. Kada se pojavi novi slučaj, prvo će Vas upoređivati, a zatim će Vas ostaviti na miru, jer više niste interesantni. Dovoljno su Vam vremena posvetili, što ne znači da Vam se neće ponovo vratiti. Ako ste još nešto i malo važni, sigurno Vas dugo neće zaboraviti.  Tako palanka živi, od slučaja do slučaja. Ako imate problem da razumete funcionisanje palanke pročitajte Konstatinovićevu Filozofiju palanke. Roditeljima neće biti uteha pojavljivanje novog slučaja, jer dok ste Vi bili slučaj pokvarili ste sliku koju su oni stvarali i stvarali i mukotrpno stvarali godinama u toj palanci. A Vi ste se drznuli, sebi dozvolili, dali za pravo da sve to što je neko mukotrpno stvarao, u  samo jednom danu sve urušite. Vi ne mislite na njih, Vi mislite samo na sebe. Sebičnost se primećuje i sa jedne i sa druge strane, ali to je normalno, pa Vi ste produkt Vaših roditelja. Ne daj Bože, da  otac ili majka pobole, odmah će Vam reći da ste ih duboko nasekirali i da im je srce prepuklo. Stari trik, pokušaj krivicom da Vas vežu za sebe. Ne dajte se, ne padajte na njihove trikove. Nisu se razboleli zbog Vas, bolesni su oni zbog nezadovoljstva koje u njima tinja godinama, samo je to u njihovom slučaju duboko zaključano u odaje samo njima znane, i o tome se ne govori. I oni su nekada želeli isto što i Vi, ali...to vreme je prošlo. Ono što su oni nekada činili, to Vama nije dozvoljeno.


Često se vraća rečima koje su doboko u njoj urezane »mnogo toga više nije važno». E baš to, «mnogo toga više nije važno», vodi u sigurnu smrt. Pomirite se sa činjenicom da je život prošao, da ste uradili što ste uradili i da je sada ostalo samo da sačekate dan kada ćete poći Bogu na istinu.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

APORIJE INTERKULTURALNE KOMUNIKACIJE

Prenosim Vam svoj rad pisan za konferenciju u Opatiji. Pitanje interkulturalne komunikacije osnov za uspostavljanje dijaloga na našim prostorima.  Sažetak: Poslije velikih patnji, nesreća, opčinjenosti strahom, mržnjom i nepovjerenjem, nacionalnom i vjerskom ostrašćenošću, postavlja se pitanje postoji li za uspostavljanje interkulturalne komunikacije dovoljno tolerantnosti na prostoru bivše Jugoslavije? U vrijeme prijelaza iz socijalizma u kapitalizam, socijalno je uništen pojedinac, što je rezultiralo jačanjem kolektivnog identiteta. Pripadnost zatvorenoj zajednici ojačalo je mržnju prema svemu nepoznatom i neizvjesnom. Prisjetimo se Dvornikovića: „Naš čovek u suštini poznaje samo obe krajnosti: apsolutnu veru i zanos ili duboko nepoverenje i odvratnost“. Vladajuće elite opstaju na manipulaciji emocijama, šireći ideologiju nacionalne pripadnosti. Nažalost, politička neosviještenost i zavedenost idu i dalje pa tako uzrokuju i antagonizam unutar istog naroda dokazivanjem lokalnih

SREĆU ČINE MALE STVARI

U moru dnevnih događaja, zahtjeva, očekivanja, dnevnih vijesti od kojih mnogi žele da pobjegnu, u moru obaveza i odgovornosti, stignete li da pomislite na sebe i svoje želje? Šta Vas čini sretnima? Imate li neko svoje mjesto koje davno niste posjetili? Kada ste posljednji put bili na žuru ili sa prijateljima na utakmici ili možda na nekoj modnoj reviji? A u nekoj dobroj, onoj staroj, pravoj kafani gdje su stolovi i dalje prekriveni stoljnjacima crveno-bijelih kockica i gdje se rakija služi u čokanjčićima? Ili, kada ste posljednji put onako bez ikakve obaveze gluvarili ulicama svoga grada, a da niste pogledali na sat u obavezi da se vratite kući? Ako bih nastavila da Vas podsjećam šta odavno niste uradili, rastužila bih Vas, a to ne želim. Želim da Vas vratim sebi jer ne želim da zaboravite na sebe. Živi ste! Nisu Vam potrebni prokleti novci, to je samo izgovor. Potrebna Vam je želja da se otisnite i uradite ono što zaista želite. Sa prijateljima ili bez n

NE ČEKAJTE NOVO JUTRO...

Umorna, prezasi ć ena, zaljubljena …nešto jeste, a zapravo uop ć e nije va ž no, šta to jeste. Va ž no je ž ivjeti trenutak, osjetiti miris lipe, vidjeti svog komšiju berberina i punim srcem ga pozdraviti sa «sabahajrula» Vidjeti sre ć u na njegovom licu, to je ž ivot, onaj pravi koji treba ž ivjeti. Osjetiti miris svog doma, slušati svoj unutrašnji glas koji je uvijek nepogrešivo ispravan, koji nas vodi iznova na neki put. Ri č ard Bah  ka ž e da «Istina koju govoriš nema ni prošlost ni budu ć nost. Ona jeste, i to je sve što ona treba da bude». Ž ivot ima smisla samo ako se ž ivi istina. Nema isprike, ne mogu zbog ovoga ili onoga…ne, to nije istina, bje ž anje od sebe je mirenje sa smr ć u. A ž ivot je tako lijep. Mnogo je godina za mnom, razumijevanja, ne razumijevanja, potreba da se dopadnem drugom da bi bila voljena. Danas znam da je to samo izgubljeno vrijeme, ali i ono takvo je donijelo mudrost iz svih tih divnih knjiga uz koje rastemo. Nekome naslovi mogu da izgledaju