Preskoči na glavni sadržaj

SLUČAJ



Laganim koracima ide ka svojoj pedesetoj. Trebalo bi da bude zadovoljna svojim životnim učinkom – dvoje krasne dece  koji su postali svoji ljudi, muškarac koji je voli i misli da je  razume, mada nije uvek sigurna da je poznaje, a kamoli razume. Oni koji je poznaju misle da je puno postigla u svojoj karijeri, a ona, šta ona misli? Ona je nezadovoljna. Čime je to ona nezadovoljna? Da li uopšte zna da da odgovor na takvo pitanje? Kada promišlja na ovaj način, čuje reči svoje rigidne majke «ti si besna» . Te reči obično prati  napuštanje prostorije jer to je način ispoljavanja ljutnje zbog njenog «besa». Opisana scena je zapravo temelj nerazumevanja na koji su se godinama lepili naizmenično  cigle i malter. Iskažete svoje mišljenje koje se ignoriše ili svim silama uguši u korenu i bunt se zataška. Problem je samo prividno rešen, ali se o posledicama ne razmišlja. I tako uporedo sa završavanjem krova, nezadovoljstvo raste i na kraju kulminira.

Nije život zamišljala na ovaj način. Suština života jedne žene na Balkanu je da bude poslušna kćer, uzorna supruga,  dobra majka i da se celi svoj život žrtvuje za nekoga – roditelje, supruga ili decu. Divno! Da li se Vama dopada uloga žrtve? Njoj se ne dopada i ona na nju pristala nije. I  zato je ona danas  «besna», kako majka to svojim očima vidi.  Po nekadašnjim vaspitnim normama, bes se leči samo na jedan način, ali za taj način kod nje je kasno. Pošto je u vaspitanju očito nešto ispušteno (kako mama kaže, a mama zna najbolje),  danas je ona  sama odgovorna za svoje nezadovoljstvo. Nije slušala svoje roditelje, izneverila je njihova očekivanja i sada sama treba da kuša čorbu koju je zakuhala. To izleda ovako - ukoliko se pobunite i sa utabanog puta skrenete, ne piše Vam se dobro. Prvo ćete biti obeleženi u sredini u kojoj živite. Ne postoji  razlika da li živite u velikom ili malom gradu, sve je to palanka, manja ili veća. I u onoj manjoj i u onoj većoj, žive palančani, koji će se baviti Vama sve dok se ne pojavi neki drugi, novi slučaj. Kada se pojavi novi slučaj, prvo će Vas upoređivati, a zatim će Vas ostaviti na miru, jer više niste interesantni. Dovoljno su Vam vremena posvetili, što ne znači da Vam se neće ponovo vratiti. Ako ste još nešto i malo važni, sigurno Vas dugo neće zaboraviti.  Tako palanka živi, od slučaja do slučaja. Ako imate problem da razumete funcionisanje palanke pročitajte Konstatinovićevu Filozofiju palanke. Roditeljima neće biti uteha pojavljivanje novog slučaja, jer dok ste Vi bili slučaj pokvarili ste sliku koju su oni stvarali i stvarali i mukotrpno stvarali godinama u toj palanci. A Vi ste se drznuli, sebi dozvolili, dali za pravo da sve to što je neko mukotrpno stvarao, u  samo jednom danu sve urušite. Vi ne mislite na njih, Vi mislite samo na sebe. Sebičnost se primećuje i sa jedne i sa druge strane, ali to je normalno, pa Vi ste produkt Vaših roditelja. Ne daj Bože, da  otac ili majka pobole, odmah će Vam reći da ste ih duboko nasekirali i da im je srce prepuklo. Stari trik, pokušaj krivicom da Vas vežu za sebe. Ne dajte se, ne padajte na njihove trikove. Nisu se razboleli zbog Vas, bolesni su oni zbog nezadovoljstva koje u njima tinja godinama, samo je to u njihovom slučaju duboko zaključano u odaje samo njima znane, i o tome se ne govori. I oni su nekada želeli isto što i Vi, ali...to vreme je prošlo. Ono što su oni nekada činili, to Vama nije dozvoljeno.


Često se vraća rečima koje su doboko u njoj urezane »mnogo toga više nije važno». E baš to, «mnogo toga više nije važno», vodi u sigurnu smrt. Pomirite se sa činjenicom da je život prošao, da ste uradili što ste uradili i da je sada ostalo samo da sačekate dan kada ćete poći Bogu na istinu.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

SUPER ĆERKA, SUPER MAJKA, SUPER ĆERKA I SUPER OČEKIVANJA

Polako ali neumitno, vreme izmi č e. Taman kada pomislimo da se mo ž emo posvetiti sebi, da dolazi naše vreme, suo č imo se sa nemo ć nim roditeljima i naravno, ona pomisao o «našem vremenu» se odla ž e jer preuzimamo novu ulogu, staratelja svojih roditelja. A kao da je ju č e bilo kada smo dobili po koju pljusku, prekor, kaznu, pri č e o ponašanju, dru ž enju, momcima, dobrim i lošim…sve to tako brzo pro đ e. Toliko ž ivotnih uloga i svaka nosi neku odgovornost. Od deteta se o č ekuje, od tinejd ž era se o č ekuje, od studenta se o č ekuje, od udate ž ene o č ekivanja se multicipliraju - roditelji o č ekuju da ć erka u najboljem svetlu predstavi svoju porodicu, mu ž o č ekuje da ž ena bude po njegovoj meri, da se dopada njemu i celokupnoj njegovoj familiji (to je va ž no njemu i obi č no njegovoj mami), roditelji mu ž a o č ekuju da snaha izrodi naslednike, da obo ž ava njihovog sina, da bude obrazovana i va ž na jer tako i njihov ugled raste. A onda, kada se...

A DA PORAZGOVARAMO SA SOBOM ?

Često se pitam odakle potreba za dokazivanjem, za tim nečim «biti nešto», zadiviti druge? Da li je u pitanju nesigurnost ili možda neki kompleks koga nismo svjesni ili pak ako smo ga svjesni ne znamo kako se sa njim izboriti? Teško je naći odgovore ako ne zaronimo duboko u sebe i porazgovaramo sa sobom. U posljednje vrijeme često u tekstovima govorim o intrapersonalnoj komunikaciji, na predavanjima ukazujem na važnost intrapersonalne komunikcije kao početka komunikacije, odnosno preduvjeta za uspostavljanje interpersonalne komunikacije, pa i ostalih oblika komunikacije. Pojasniću zašto toliko insistiranje – ako sebi nismo jasni, ako sebe ne razumijemo, ako nemamo odgovore na pitanja koja sebi postavljamo, pa kako ćemo razgovarati sa drugim. Svjesna sam tog «malog» problema zbog koga se ne obraća pažnja na ukazivanje važnosti tog «porazgovarajmo sa sobom», u našem kulturnom miljeu «samorazgovor» je povezan sa osobom koja je poludjela. Prije nekoliko dana je to vrlo duhovito Rusmi...

CORONA/COVID - 19 VIRUS, NAŠE NAVIKE I BILL GATES

Zanimljivo je biti na privremenom i neplaniranom odmoru u slu č aju da ste racionalni, da puno ne znate i da ž ivite po onoj staroj «a šta ć emo» i nastavite da radite kao da se ništa oko vas ne dešava, a sve samo iz razloga jer vaši poslodavci ne mare za vas, njih samo zanima njihov profit. Najo č itiji primjer je bankarski sektor. Ako im se ne daj bo ž e obratite, vra ć aju vas na birokratske korake, kao da je najnormalnije da se «šetkate» od šaltera do šaltera i da ovjeravate koje kakve papire. Ako se obratite ljekarima, re ć i ć e vam da ne dolazite, a ne ć e vam re ć i da nemaju dovoljno testova, da nema dovoljno respiratora, ne ć e vam re ć i da su neorganizirani i da mole dragog Boga da im telefon što manje zvoni. Ako odete u apoteke po maske i rukavice, teško ć ete ih na ć i. Masku mo ž ete sami napraviti, a rukavice …pa dobro, ako ih nema, pra ć e te č eš ć e ruke. Ako se odlu č ite ujutru kada otvorite o č i da uklju č ite televizor, re ć i ...