Juče je u Mostaru završena međunarodna konferencija "Bosna i Hercegovina između Daytona i Bruxelesa: Od Daytonskog sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju"u organizaciji Paneuropske unije, koja ove godine slavi 20.godina svoga rada u Bosni i Hercegovini. Konferencija je izazvala veliku pažnju javnosti. G.Alain Terrenoire, predsjednik Međunarodne Paneuroske unije, vrlo oštar u svom izlaganju, ali sa puno prava jer Dayton nije napravljen da bi trajao 20.godina. Istakao je da u Bosni i Hercegovini nedostaje Evrope, ali nedostaje Evropa koja se potvrđuje, koja postoji i za sebe i za druge. Potreba za povezivenjem različitosti je prioritet. "Ovo je opasan svet, svet koji nam preti. Na granicama Evrope imamo ratove". G.Tonino Picula, zastupnik u Europskom parlamentu, postavio je pitanje - Kakva je budućnost Evropske unije? Kakva će EU dočekati Bosnu i Hercegovinu? G.Picula je postavio jedno od ključnih pitanja, jer ako idemo u nekom pravcu, zar nije potrebno postaviti pitanje - Kako će nas tamo neko dočekati? Sa kakvim problemima se EU suočava? Poređenje naroda sa stadom je više nego opravdano, jer mi nikakva pitanja ne postavljamo, već slepo i poslušno idemo kuda nas vode. Teško je objasniti tu poslušnost i pokornost vođama. Da li odgovore treba tražiti u delegiranju odgovornosti i "skidanju" sa sebe svega što nas može uprljati? A nismo li već i dovoljno uprljani, tako licemerni, podmukli, neiskreni, lažljivi? Možda je reč o kolektivno nesvesnom i kolektivno neodgovornom? A možda je u pitanju i preveliko neznanje?! Kriti se iza ne-informisanosti, nema smisla jer živimo u vremenu razvijenih tehnologija gde su nam informacije i više nego dostupne. Kako bi rekao Vladika Nikolaj Velimirović "Ubi nas neznanje". Međusobna netrpeljivost, sukobi i ratovi koje neprestano vodimo, rezultat su neznanja koje će nas pomesti sa lica zemlje. G.Rainhard Kloucek, član Predsjedništva Međunarodne Paneuropske unije i glavni tajnik Paneuropskog pokreta Austrije, poručio je političkim liderima u BiH da moraju biti aktivniji ako žele da uvedu BiH u Evropsku uniju. Osvrnuo se na moje izlaganje o aporijama interkulturalne komunikacije i istakao da Evropa poznaje samo građanina Evrope. Sva ta deklarisanja i borba za jezikom je naša nacionalna stvar, to Evropu ne zanima. Postavljene granice u našim glavima treba izbrisati, one ne postoje. Granice i isticanje različitosti nas vraćaju unazad. Sva obećanja koja nam se daju da ćemo brzo u Evropu, nisu tačna jer po rečima ovog austrijanca, politička nomenklatura u EU je odlučila da u narednih pet godina neće biti nikakvog proširenja EU. Na konferenciji je usvojena i Deklaracija Paneuropske unije koja će biti poslata političkim predstavnicima u BiH, jer Paneuropljani vode borbu za bolju Evropu.
Često se pitam odakle potreba za dokazivanjem, za tim nečim «biti nešto», zadiviti druge? Da li je u pitanju nesigurnost ili možda neki kompleks koga nismo svjesni ili pak ako smo ga svjesni ne znamo kako se sa njim izboriti? Teško je naći odgovore ako ne zaronimo duboko u sebe i porazgovaramo sa sobom. U posljednje vrijeme često u tekstovima govorim o intrapersonalnoj komunikaciji, na predavanjima ukazujem na važnost intrapersonalne komunikcije kao početka komunikacije, odnosno preduvjeta za uspostavljanje interpersonalne komunikacije, pa i ostalih oblika komunikacije. Pojasniću zašto toliko insistiranje – ako sebi nismo jasni, ako sebe ne razumijemo, ako nemamo odgovore na pitanja koja sebi postavljamo, pa kako ćemo razgovarati sa drugim. Svjesna sam tog «malog» problema zbog koga se ne obraća pažnja na ukazivanje važnosti tog «porazgovarajmo sa sobom», u našem kulturnom miljeu «samorazgovor» je povezan sa osobom koja je poludjela. Prije nekoliko dana je to vrlo duhovito Rusmi...
Primjedbe
Objavi komentar