Juče je u Mostaru završena međunarodna konferencija "Bosna i Hercegovina između Daytona i Bruxelesa: Od Daytonskog sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju"u organizaciji Paneuropske unije, koja ove godine slavi 20.godina svoga rada u Bosni i Hercegovini. Konferencija je izazvala veliku pažnju javnosti. G.Alain Terrenoire, predsjednik Međunarodne Paneuroske unije, vrlo oštar u svom izlaganju, ali sa puno prava jer Dayton nije napravljen da bi trajao 20.godina. Istakao je da u Bosni i Hercegovini nedostaje Evrope, ali nedostaje Evropa koja se potvrđuje, koja postoji i za sebe i za druge. Potreba za povezivenjem različitosti je prioritet. "Ovo je opasan svet, svet koji nam preti. Na granicama Evrope imamo ratove". G.Tonino Picula, zastupnik u Europskom parlamentu, postavio je pitanje - Kakva je budućnost Evropske unije? Kakva će EU dočekati Bosnu i Hercegovinu? G.Picula je postavio jedno od ključnih pitanja, jer ako idemo u nekom pravcu, zar nije potrebno postaviti pitanje - Kako će nas tamo neko dočekati? Sa kakvim problemima se EU suočava? Poređenje naroda sa stadom je više nego opravdano, jer mi nikakva pitanja ne postavljamo, već slepo i poslušno idemo kuda nas vode. Teško je objasniti tu poslušnost i pokornost vođama. Da li odgovore treba tražiti u delegiranju odgovornosti i "skidanju" sa sebe svega što nas može uprljati? A nismo li već i dovoljno uprljani, tako licemerni, podmukli, neiskreni, lažljivi? Možda je reč o kolektivno nesvesnom i kolektivno neodgovornom? A možda je u pitanju i preveliko neznanje?! Kriti se iza ne-informisanosti, nema smisla jer živimo u vremenu razvijenih tehnologija gde su nam informacije i više nego dostupne. Kako bi rekao Vladika Nikolaj Velimirović "Ubi nas neznanje". Međusobna netrpeljivost, sukobi i ratovi koje neprestano vodimo, rezultat su neznanja koje će nas pomesti sa lica zemlje. G.Rainhard Kloucek, član Predsjedništva Međunarodne Paneuropske unije i glavni tajnik Paneuropskog pokreta Austrije, poručio je političkim liderima u BiH da moraju biti aktivniji ako žele da uvedu BiH u Evropsku uniju. Osvrnuo se na moje izlaganje o aporijama interkulturalne komunikacije i istakao da Evropa poznaje samo građanina Evrope. Sva ta deklarisanja i borba za jezikom je naša nacionalna stvar, to Evropu ne zanima. Postavljene granice u našim glavima treba izbrisati, one ne postoje. Granice i isticanje različitosti nas vraćaju unazad. Sva obećanja koja nam se daju da ćemo brzo u Evropu, nisu tačna jer po rečima ovog austrijanca, politička nomenklatura u EU je odlučila da u narednih pet godina neće biti nikakvog proširenja EU. Na konferenciji je usvojena i Deklaracija Paneuropske unije koja će biti poslata političkim predstavnicima u BiH, jer Paneuropljani vode borbu za bolju Evropu.
Polako ali neumitno, vreme izmi č e. Taman kada pomislimo da se mo ž emo posvetiti sebi, da dolazi naše vreme, suo č imo se sa nemo ć nim roditeljima i naravno, ona pomisao o «našem vremenu» se odla ž e jer preuzimamo novu ulogu, staratelja svojih roditelja. A kao da je ju č e bilo kada smo dobili po koju pljusku, prekor, kaznu, pri č e o ponašanju, dru ž enju, momcima, dobrim i lošim…sve to tako brzo pro đ e. Toliko ž ivotnih uloga i svaka nosi neku odgovornost. Od deteta se o č ekuje, od tinejd ž era se o č ekuje, od studenta se o č ekuje, od udate ž ene o č ekivanja se multicipliraju - roditelji o č ekuju da ć erka u najboljem svetlu predstavi svoju porodicu, mu ž o č ekuje da ž ena bude po njegovoj meri, da se dopada njemu i celokupnoj njegovoj familiji (to je va ž no njemu i obi č no njegovoj mami), roditelji mu ž a o č ekuju da snaha izrodi naslednike, da obo ž ava njihovog sina, da bude obrazovana i va ž na jer tako i njihov ugled raste. A onda, kada se...
Primjedbe
Objavi komentar