Preskoči na glavni sadržaj

SREĆU ČINE MALE STVARI







U moru dnevnih događaja, zahtjeva, očekivanja, dnevnih vijesti od kojih mnogi žele da pobjegnu, u moru obaveza i odgovornosti, stignete li da pomislite na sebe i svoje želje? Šta Vas čini sretnima? Imate li neko svoje mjesto koje davno niste posjetili? Kada ste posljednji put bili na žuru ili sa prijateljima na utakmici ili možda na nekoj modnoj reviji? A u nekoj dobroj, onoj staroj, pravoj kafani gdje su stolovi i dalje prekriveni stoljnjacima crveno-bijelih kockica i gdje se rakija služi u čokanjčićima? Ili, kada ste posljednji put onako bez ikakve obaveze gluvarili ulicama svoga grada, a da niste pogledali na sat u obavezi da se vratite kući? Ako bih nastavila da Vas podsjećam šta odavno niste uradili, rastužila bih Vas, a to ne želim. Želim da Vas vratim sebi jer ne želim da zaboravite na sebe. Živi ste! Nisu Vam potrebni prokleti novci, to je samo izgovor. Potrebna Vam je želja da se otisnite i uradite ono što zaista želite. Sa prijateljima ili bez njih, nije važno, važno je da se pokrenete!
Danas sam srela poznanicu koja mi je rekla da se tako raduje što ide sa prijateljicom na ručak. Oči su joj zaista caklele od sreće :) i upravo taj sjaj u očima je ono što je nestalo u ljudima. Zar nije divno, Ona ne žuri kući da spremi ručak, nema grižu savjest što sa djecom ne ruča, zna da je muž neće pogledati preko ramena…Savršeno, to je prava obitelj, to je super mama! Super mama koja ima super muža i super djecu! Mi curke volimo da čakuljamo, željne smo smijeha i malo slobodnog prostora. Kada razmišljam šta me čini sretnom, znate šta je odgovor – vikendom produžena kafa sa mlijekom u Spazio Gourmet Sarajevo uz obavezni Jutarnji list i tu vrijeme stane. Ne znam šta je veći užitak, da li dok keksom prelazim preko sličice u šoljici kafe ili savršeni omjer kafe-vode i mlijeka ili taj miris papira dok listam dnevnu štampu ili možda taj kolorit boja u dodatku Jutarnjeg lista? Zaista ne znam, ali znam da sve to jako volim. Sutra je taj dan i unaprijed se radujem, to vrijeme nikome ne dam. Najbolje je kada ste sami jer tako ćete štampu koju volite i pročitati :)  Volim taj susret sa sobom.
Volim navečer da popijem po koju čašu dobrog vina, a ne manišem ni Mocart kugle :)
Kafa, vino i čokolada – znate li da nam mogu pomoći da živimo duže?! Ne osjećajte grižu savjest, kad god Vam tijelo govori da nešto želi, priuštite mu, poštujte svoje potrebe i udovoljite sebi. Tamna čokolada detoks je za kožu, može sniziti krvi tlak, čuva zdravlje cakline-zaštitnog sloja naših zuba od karijesa. Stručnjaci tvrde da kafa štiti mozak, te ublažava simptome Parkinsonove bolesti. Šoljica kafe dnevno neka postane Vaš ritual. A sada zamislite da se nalazite u podrumu vina, na stolu je tanjir sa sirevima, maslinovim uljem i domaćim kruhom. Biste li se snašli - crveno, bijelo, ružičasto, suvo, polusuvo, slatko i poluslatko :) Smanjuje napetost, anksioznost, poboljšava probavu, stimuliše apetit, smanjuje rizik od srčanog udara i čini život ljepšim. To je piće bogova. «Dan bez vina, dan bez Sunca», kaže francuska poslovica.

Za sreću je zaista potrebno tako malo, zar ne?!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

MOĆ I NEMOĆ KOMUNIKACIJE U SAVREMENOM DRUŠTVU

UVOD Savremeno društvo težeći svojoj modernizaciji prolazi duboku krizu. Poljuljan je duh dostojanstva, časti i slobode. Na prostorima bivše Jugoslavije ideja komunizma je duboko ukorenjena jer je vezana za ideju jednakosti i otpor raslojavanju. Sve ozbiljne krize u socijalizmu bile su motivisane upravo idejom jednakosti. I otpor modernizaciji, industrijalizaciji, otpor globalizaciji je upravo bio motivisan tom idejom.  Priča o sudaru civilizacija je samo jedna u nizu manipulacija nemuštih, narcisoidnih političara, kojima se služe da bi opstali na vlasti.  Za to vreme, na globalnoj pozornici se vodi borba za kulturu čovečanstva u kojoj je moguć suživot različitih tradicija. Koliko je to aktuelna priča na prostorima bivše Jugoslavije, ukazao je i Dubravko Lovrenović govoreći o  nepromostivom jazu između kulturoloških identiteta koji su doprineli i raspadu Jugoslavije. „ Očito je, naime, da se južnoslovenski narodi koji su 1918. godine  ušli u Jugoslaviju imali izg...

DUBOKO SE IZVINJAVAM

Duboko se izvinjavam vladaju ć im strankama što imam ideje koje ugro ž avaju njihove interese, što sam došla u BiH naivno misle ć i da nije va ž no kako se zoveš, da je jedino va ž no biti č ovjek. Izvinjavam se za hiljade i hiljade pre đ enih kilometara koji me nisu pokolebali da se vratim u Srbiju. Izvinjavam se za organizacije me đ unarodnih konferencija koje sam radila iz srca   ž ele ć i da inicijativama probudim uspavanu akademsku zajednicu. Izvinjavam se za projekat Geoparka koji otvara nova radna mjesta, ostavlja mlade stru č njake u zemlji, promovira Bosnu i Hercegovinu u svijetu na jedan drugi na č in, a da to nisu ratni sukobi, kršenje ljudskih prava i korupcija. Izvinjavam se za pokretanje inicijativa sa evropskim stru č njacima na polju obrazovanja i obuka. Izvinjavam se zbog aktivnosti na polju ž enskih prava, borbi za ž ene koje imaju znanje i svoj integritet, borbi za žene da postanu vidljive i prepoznate. Izvinjavam se na osnivanju   visokoškolske insti...

SLUČAJ

Laganim koracima ide ka svojoj pedesetoj. Trebalo bi da bude zadovoljna svojim životnim učinkom – dvoje krasne dece   koji su postali svoji ljudi, muškarac koji je voli i misli da je   razume, mada nije uvek sigurna da je poznaje, a kamoli razume. Oni koji je poznaju misle da je puno postigla u svojoj karijeri, a ona, šta ona misli? Ona je nezadovoljna. Čime je to ona nezadovoljna? Da li uopšte zna da da odgovor na takvo pitanje? Kada promišlja na ovaj način, čuje reči svoje rigidne majke «ti si besna» . Te reči obično prati   napuštanje prostorije jer to je način ispoljavanja ljutnje zbog njenog «besa». Opisana scena je zapravo temelj nerazumevanja na koji su se godinama lepili naizmenično   cigle i malter. Iskažete svoje mišljenje koje se ignoriše ili svim silama uguši u korenu i bunt se zataška. Problem je samo prividno rešen, ali se o posledicama ne razmišlja. I tako uporedo sa završavanjem krova, nezadovoljstvo raste i na kraju kulminira. Nije život zam...