Preskoči na glavni sadržaj

SREĆU ČINE MALE STVARI







U moru dnevnih događaja, zahtjeva, očekivanja, dnevnih vijesti od kojih mnogi žele da pobjegnu, u moru obaveza i odgovornosti, stignete li da pomislite na sebe i svoje želje? Šta Vas čini sretnima? Imate li neko svoje mjesto koje davno niste posjetili? Kada ste posljednji put bili na žuru ili sa prijateljima na utakmici ili možda na nekoj modnoj reviji? A u nekoj dobroj, onoj staroj, pravoj kafani gdje su stolovi i dalje prekriveni stoljnjacima crveno-bijelih kockica i gdje se rakija služi u čokanjčićima? Ili, kada ste posljednji put onako bez ikakve obaveze gluvarili ulicama svoga grada, a da niste pogledali na sat u obavezi da se vratite kući? Ako bih nastavila da Vas podsjećam šta odavno niste uradili, rastužila bih Vas, a to ne želim. Želim da Vas vratim sebi jer ne želim da zaboravite na sebe. Živi ste! Nisu Vam potrebni prokleti novci, to je samo izgovor. Potrebna Vam je želja da se otisnite i uradite ono što zaista želite. Sa prijateljima ili bez njih, nije važno, važno je da se pokrenete!
Danas sam srela poznanicu koja mi je rekla da se tako raduje što ide sa prijateljicom na ručak. Oči su joj zaista caklele od sreće :) i upravo taj sjaj u očima je ono što je nestalo u ljudima. Zar nije divno, Ona ne žuri kući da spremi ručak, nema grižu savjest što sa djecom ne ruča, zna da je muž neće pogledati preko ramena…Savršeno, to je prava obitelj, to je super mama! Super mama koja ima super muža i super djecu! Mi curke volimo da čakuljamo, željne smo smijeha i malo slobodnog prostora. Kada razmišljam šta me čini sretnom, znate šta je odgovor – vikendom produžena kafa sa mlijekom u Spazio Gourmet Sarajevo uz obavezni Jutarnji list i tu vrijeme stane. Ne znam šta je veći užitak, da li dok keksom prelazim preko sličice u šoljici kafe ili savršeni omjer kafe-vode i mlijeka ili taj miris papira dok listam dnevnu štampu ili možda taj kolorit boja u dodatku Jutarnjeg lista? Zaista ne znam, ali znam da sve to jako volim. Sutra je taj dan i unaprijed se radujem, to vrijeme nikome ne dam. Najbolje je kada ste sami jer tako ćete štampu koju volite i pročitati :)  Volim taj susret sa sobom.
Volim navečer da popijem po koju čašu dobrog vina, a ne manišem ni Mocart kugle :)
Kafa, vino i čokolada – znate li da nam mogu pomoći da živimo duže?! Ne osjećajte grižu savjest, kad god Vam tijelo govori da nešto želi, priuštite mu, poštujte svoje potrebe i udovoljite sebi. Tamna čokolada detoks je za kožu, može sniziti krvi tlak, čuva zdravlje cakline-zaštitnog sloja naših zuba od karijesa. Stručnjaci tvrde da kafa štiti mozak, te ublažava simptome Parkinsonove bolesti. Šoljica kafe dnevno neka postane Vaš ritual. A sada zamislite da se nalazite u podrumu vina, na stolu je tanjir sa sirevima, maslinovim uljem i domaćim kruhom. Biste li se snašli - crveno, bijelo, ružičasto, suvo, polusuvo, slatko i poluslatko :) Smanjuje napetost, anksioznost, poboljšava probavu, stimuliše apetit, smanjuje rizik od srčanog udara i čini život ljepšim. To je piće bogova. «Dan bez vina, dan bez Sunca», kaže francuska poslovica.

Za sreću je zaista potrebno tako malo, zar ne?!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

KAKO SAM POSTALA DRŽAVNI NEPRIJATELJ

Užasnuta otvorenim jezikom mržnje zbog drugačijih uverenja,   razlog je ovog teksta. Potpuno svesna da živimo u turbulentnom vremenu, u vremenu gde je kriza na svim nivoima dovedena do usijanja, u vremenu kome se sa Evropskom unijom manipuliše i niko ne govori istinu jer istinom bi se izgubila kupovina vremena, ne bojim se za reči koje izgovaram i koje stavim na papir. Ponosim se svima Vama koji ste moji prijatelji na ovoj društvenoj mreži i sve Vas jako cenim i poštujem iako nismo svi niti istih verskih opredeljenja, niti istih političkih stanovišta. Volim Vas jer ste otvoreni i što želite da na svoj način učinite nešto dobro za društvo u kome živite. Optužena sam da radim protiv interesa Republike Srpske i srpskih nacionalnih interesa, da sam islamistički provokator, da radim pod Kundehovom zastavom (ne znam kakva je to Kundehova zastava, a volela bih da znam), da radim na genocidu u Evropi. Od toliko teških optužbi, krenuću od «Kundehove zastave», jer na svim pretraž...

NE ČEKAJTE NOVO JUTRO...

Umorna, prezasi ć ena, zaljubljena …nešto jeste, a zapravo uop ć e nije va ž no, šta to jeste. Va ž no je ž ivjeti trenutak, osjetiti miris lipe, vidjeti svog komšiju berberina i punim srcem ga pozdraviti sa «sabahajrula» Vidjeti sre ć u na njegovom licu, to je ž ivot, onaj pravi koji treba ž ivjeti. Osjetiti miris svog doma, slušati svoj unutrašnji glas koji je uvijek nepogrešivo ispravan, koji nas vodi iznova na neki put. Ri č ard Bah  ka ž e da «Istina koju govoriš nema ni prošlost ni budu ć nost. Ona jeste, i to je sve što ona treba da bude». Ž ivot ima smisla samo ako se ž ivi istina. Nema isprike, ne mogu zbog ovoga ili onoga…ne, to nije istina, bje ž anje od sebe je mirenje sa smr ć u. A ž ivot je tako lijep. Mnogo je godina za mnom, razumijevanja, ne razumijevanja, potreba da se dopadnem drugom da bi bila voljena. Danas znam da je to samo izgubljeno vrijeme, ali i ono takvo je donijelo mudrost iz svih tih divnih knjiga uz koje rastemo. Nekome naslovi mogu da izgle...

VIŠE NIŠTA NEĆE BITI ISTO

Toliko tema o kojima se može govoriti, a mi smo se zatvorili  na relacijama - propadanja država – lupanja u šerpe i lonce – stare, već viđene i oprobane metode, krađe – prevare – manipulacije – kršenje ljudskih prava – respiratori – maline – rast broja nezaposlenih – nesnalaženje jedne ministarke…i još i još i još…toliko toga za pobrojati. Nije uopšte sporna lista spornih stvari, sporna je istina – NEPOSTOJANJE AKTIVIZMA U REALNOM SVIJETU! Na društvenim mrežama smo svi  jaki na riječima, ali gospodo draga, jeste li zaboravili da ste se kao djeca znali pobuniti ako vam se nešto ne dopada?! Kako ste taj bunt ispoljavali kada nije bilo društvenih mreža? Kako smo oborili Miloševića bez društvenih mreža? Metod «Milošević» je pluskvamperfekat, probudimo kreativnost u sebi, manimo se lupanja u šerpe i lonce. Znam da ste umorni baš kao i ja, ali ne toliko da nam nije stalo do svog života, života naše djece i života onih koji će doći. Šta smo uradili za ovih 30 godina – svojo...