Preskoči na glavni sadržaj

SREĆU ČINE MALE STVARI







U moru dnevnih događaja, zahtjeva, očekivanja, dnevnih vijesti od kojih mnogi žele da pobjegnu, u moru obaveza i odgovornosti, stignete li da pomislite na sebe i svoje želje? Šta Vas čini sretnima? Imate li neko svoje mjesto koje davno niste posjetili? Kada ste posljednji put bili na žuru ili sa prijateljima na utakmici ili možda na nekoj modnoj reviji? A u nekoj dobroj, onoj staroj, pravoj kafani gdje su stolovi i dalje prekriveni stoljnjacima crveno-bijelih kockica i gdje se rakija služi u čokanjčićima? Ili, kada ste posljednji put onako bez ikakve obaveze gluvarili ulicama svoga grada, a da niste pogledali na sat u obavezi da se vratite kući? Ako bih nastavila da Vas podsjećam šta odavno niste uradili, rastužila bih Vas, a to ne želim. Želim da Vas vratim sebi jer ne želim da zaboravite na sebe. Živi ste! Nisu Vam potrebni prokleti novci, to je samo izgovor. Potrebna Vam je želja da se otisnite i uradite ono što zaista želite. Sa prijateljima ili bez njih, nije važno, važno je da se pokrenete!
Danas sam srela poznanicu koja mi je rekla da se tako raduje što ide sa prijateljicom na ručak. Oči su joj zaista caklele od sreće :) i upravo taj sjaj u očima je ono što je nestalo u ljudima. Zar nije divno, Ona ne žuri kući da spremi ručak, nema grižu savjest što sa djecom ne ruča, zna da je muž neće pogledati preko ramena…Savršeno, to je prava obitelj, to je super mama! Super mama koja ima super muža i super djecu! Mi curke volimo da čakuljamo, željne smo smijeha i malo slobodnog prostora. Kada razmišljam šta me čini sretnom, znate šta je odgovor – vikendom produžena kafa sa mlijekom u Spazio Gourmet Sarajevo uz obavezni Jutarnji list i tu vrijeme stane. Ne znam šta je veći užitak, da li dok keksom prelazim preko sličice u šoljici kafe ili savršeni omjer kafe-vode i mlijeka ili taj miris papira dok listam dnevnu štampu ili možda taj kolorit boja u dodatku Jutarnjeg lista? Zaista ne znam, ali znam da sve to jako volim. Sutra je taj dan i unaprijed se radujem, to vrijeme nikome ne dam. Najbolje je kada ste sami jer tako ćete štampu koju volite i pročitati :)  Volim taj susret sa sobom.
Volim navečer da popijem po koju čašu dobrog vina, a ne manišem ni Mocart kugle :)
Kafa, vino i čokolada – znate li da nam mogu pomoći da živimo duže?! Ne osjećajte grižu savjest, kad god Vam tijelo govori da nešto želi, priuštite mu, poštujte svoje potrebe i udovoljite sebi. Tamna čokolada detoks je za kožu, može sniziti krvi tlak, čuva zdravlje cakline-zaštitnog sloja naših zuba od karijesa. Stručnjaci tvrde da kafa štiti mozak, te ublažava simptome Parkinsonove bolesti. Šoljica kafe dnevno neka postane Vaš ritual. A sada zamislite da se nalazite u podrumu vina, na stolu je tanjir sa sirevima, maslinovim uljem i domaćim kruhom. Biste li se snašli - crveno, bijelo, ružičasto, suvo, polusuvo, slatko i poluslatko :) Smanjuje napetost, anksioznost, poboljšava probavu, stimuliše apetit, smanjuje rizik od srčanog udara i čini život ljepšim. To je piće bogova. «Dan bez vina, dan bez Sunca», kaže francuska poslovica.

Za sreću je zaista potrebno tako malo, zar ne?!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

ŠTA U MENI BUDI COVID 19

Za nama je već ozbiljno vrijeme provedeno u kućnoj izolaciji, dokle ste Vi stigli ? Šta je Vama donijela ova pandemija? Namjerno Vas ne pitam šta Vam je uzela, ne želim da budimo emocije koje nas čine tužnima, želim da se radujemo. Pitat ćete me, «čemu da se radujemo izolovani i zatvoreni ?« Radujte se sebi, otkrivanju sebe, otkrivanju svojih potisnutih emocija,  želja, aktiviranju svojih talenata i sticanju novih vještina. Gledam profile svojih prijateljica i divim se njihovim kreacijama. Uskršnji praznici su iznjedrili  fotografije koje hrane dušu…od slanog do slatkog, od glamura do etno priča, za svakog po nešto. Živjela ZOOM aplikacija koja je postala hit! Edukacije se nude na sve strane, upoznajemo nove ljude, zemlja ili inostranstvo to uopće više nije važno, sve nam je dostupno. Kako dan ume da bude kratak…plašim se da neću uspjeti da pročitam sve knjige kojih sam gladna, da pogledam sve filmove kojih sam tako željna i još da primijenim filozofiju ...

NE ČEKAJTE NOVO JUTRO...

Umorna, prezasi ć ena, zaljubljena …nešto jeste, a zapravo uop ć e nije va ž no, šta to jeste. Va ž no je ž ivjeti trenutak, osjetiti miris lipe, vidjeti svog komšiju berberina i punim srcem ga pozdraviti sa «sabahajrula» Vidjeti sre ć u na njegovom licu, to je ž ivot, onaj pravi koji treba ž ivjeti. Osjetiti miris svog doma, slušati svoj unutrašnji glas koji je uvijek nepogrešivo ispravan, koji nas vodi iznova na neki put. Ri č ard Bah  ka ž e da «Istina koju govoriš nema ni prošlost ni budu ć nost. Ona jeste, i to je sve što ona treba da bude». Ž ivot ima smisla samo ako se ž ivi istina. Nema isprike, ne mogu zbog ovoga ili onoga…ne, to nije istina, bje ž anje od sebe je mirenje sa smr ć u. A ž ivot je tako lijep. Mnogo je godina za mnom, razumijevanja, ne razumijevanja, potreba da se dopadnem drugom da bi bila voljena. Danas znam da je to samo izgubljeno vrijeme, ali i ono takvo je donijelo mudrost iz svih tih divnih knjiga uz koje rastemo. Nekome naslovi mogu da izgle...

SLUČAJ

Laganim koracima ide ka svojoj pedesetoj. Trebalo bi da bude zadovoljna svojim životnim učinkom – dvoje krasne dece   koji su postali svoji ljudi, muškarac koji je voli i misli da je   razume, mada nije uvek sigurna da je poznaje, a kamoli razume. Oni koji je poznaju misle da je puno postigla u svojoj karijeri, a ona, šta ona misli? Ona je nezadovoljna. Čime je to ona nezadovoljna? Da li uopšte zna da da odgovor na takvo pitanje? Kada promišlja na ovaj način, čuje reči svoje rigidne majke «ti si besna» . Te reči obično prati   napuštanje prostorije jer to je način ispoljavanja ljutnje zbog njenog «besa». Opisana scena je zapravo temelj nerazumevanja na koji su se godinama lepili naizmenično   cigle i malter. Iskažete svoje mišljenje koje se ignoriše ili svim silama uguši u korenu i bunt se zataška. Problem je samo prividno rešen, ali se o posledicama ne razmišlja. I tako uporedo sa završavanjem krova, nezadovoljstvo raste i na kraju kulminira. Nije život zam...