Preskoči na glavni sadržaj

KAKO SAM POSTALA DRŽAVNI NEPRIJATELJ



Užasnuta otvorenim jezikom mržnje zbog drugačijih uverenja,  razlog je ovog teksta. Potpuno svesna da živimo u turbulentnom vremenu, u vremenu gde je kriza na svim nivoima dovedena do usijanja, u vremenu kome se sa Evropskom unijom manipuliše i niko ne govori istinu jer istinom bi se izgubila kupovina vremena, ne bojim se za reči koje izgovaram i koje stavim na papir. Ponosim se svima Vama koji ste moji prijatelji na ovoj društvenoj mreži i sve Vas jako cenim i poštujem iako nismo svi niti istih verskih opredeljenja, niti istih političkih stanovišta. Volim Vas jer ste otvoreni i što želite da na svoj način učinite nešto dobro za društvo u kome živite.

Optužena sam da radim protiv interesa Republike Srpske i srpskih nacionalnih interesa, da sam islamistički provokator, da radim pod Kundehovom zastavom (ne znam kakva je to Kundehova zastava, a volela bih da znam), da radim na genocidu u Evropi.

Od toliko teških optužbi, krenuću od «Kundehove zastave», jer na svim pretraživačima nisam uspela da nađem priču o Kundehovoj zastavi, već samo nailazim na priču o g.Đuri Kundeku, tgrovcu , gradonačelniku Ivanić – Grada, dobrotvoru, koji je živeo od 1854 do 1901. godine. Na http://www.prijatelji-bastine.hr/znamenite-osobe-ivanica/duro-kundek, možete se i sami uveriti da se govori o čoveku koji je u svojoj oporuci ostavio 355.000 kruna, od toga je ostavio za medicinski fakultet 10.000 kruna, a svom rodnom gradu oko 200.000 kruna za općinske i školske potrebe. Sledeći na koga nailazim je g.Josip Kundek, hrvatski pjesnik i misionar, rođen 1809. Ivanić-Grad, a umro je u Indianopolisu (SAD), 1857.godine.  G. Josip Kundek  je studirao Teologiju u Zagrebu, a za svećenika se zaredio 1833.godine (http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=34629). Istražujući došla sam i do podatka da prezime Kundek čine većinom Hrvati iz okoline Požege, a ima i nešto Srba. I tako istražujući, dođoh do podatka da prezime Kundek (uključujući Kundecha ) , prisutno je u 10 država na četiri kontinenta.  Naučih i da je zastava Hercegovine od 1878 do 1918. bila crveno – žuta. Traganjem da sebi pojasnim zašto me optužuju, dolazim do novih spoznaja i upoznah na ovaj način divne ljude.

Zahvaljujem na optužbi da radim pod Kundehovoj zastavi! Kako bih Vam pojasnila otkud uopše ta priča o «Kundehovoj zastavi», pogledajte moj cover na Fb i videćete da iza mojih leđa stoji «krst uokviren suncem» kako kaže Onaj koji optužuje i to je ta «Kundehova zastava», a zapravo je reč o zastavi Panevropske unije i nije «Kundeh» kako neznalica optužuje, već je reč o osnivaču Panevropske unije  Richard (grof) Coudenhove – Kalergi.  O Samoj Panevropskoj uniji vas upućijem da pročitate na http://www.paneuropa.ba/o-nama/.  Sa ponosom ističem da sam član Paneuropske unije Bosne i Hercegovine.


Vratimo se optužbi da radim protiv interesa Republike Srpske i srpskih nacionalnih interesa – živim u Federaciji Bosne i Hercegovine i udata sam za muslimana, obrazujem mlade Bošnjake, Hrvate i Srbe i družim se sa Bošnjacima i Hrvatima. Govorim na tribinama, držim predavanja Bošnjacima, kako govori onaj koji optužuje.

Dragi prijatelji, ovakva optužba bi bila smešna da nije tužna, ispranih mozgova ima na sve strane. Ironija je da dok sedim u Konjicu (mali lep gradić na Neretvi, pod obroncima Prenja, odakle počinje Hercegovina) i sve od sebe dajem da obrazujem mlade ljude, ekstremni Bošnjaci žele Refika i mene da oteraju i da nam otmu fakultet. Slobodno mogu upotrebiti taj glagol «oteti» (def.i značenje – nasilno oduzeti, izvršiti otmicu), jer obrazovne vlasti sve čine kako bi Šećiboviće oterali. A zašto neko želi da nas otera? E… to je ključno pitanje. U HNK  gde živimo nije populano postavljati standarde u obrazovanju jer time otvarate neznanje i nerad prisutno na ostalim visokoškolskim institucijama. A ko smo to «mi« da uvodimo neka nova pravila i time narušavamo već uspostavljen sistem koji savršeno funkcioniše onima koji su ga postavili? Najbolji primer je za takvo isticanje poruka upućena Refiku u jednom razgovoru «Refik, ti si došao mojim Bosancima da pričaš i sa njima praviš inovacije». Ironija ne možete biti veća, da upravo instrukcije Bošnjacima daju ovi Srbi koji meni javno upućuju pretnje i optužbe.

Optužbu za genocid u Evropi ne razumem pa ne mogu komentarisati. Mogu se samo zahvaliti na uticaju koji mi je dat. Niko Vas ne može više podići od samog «neprijatelja», koji misli da ste Vi njegov neprijatelj, a vi i ne znate da imate neprijatelja.

Molim Vas, o kojim mi to sukobima između Srba i Bošnjaka govorimo? Ovo je najbolji primer da je reč o čistoj manipulaciji narodom koji je godinama osiromašio i materijalno i duhovno, narod koji više ne zna na koju bi se stranu okrenuo.

Čitava priča je potekla od moje javne podrške g.Milanu Stamatoviću na Facebook-u koji želi da se kandiduje za Predsednika Srbije. Niko ovo ne može bolje objasniti od Đure Šušnjića «Zaista čovek nikada ne može da predvidi u kakve se sve društvene, ideološke i idejne kontekste i interesna polja može da uplete jedna ideja (informacija) i kako će se sve ona protumačiti iz perspektive tih sila. Reč je vaša, ali posledice vaše reči nisu samo vaše. I kada je reč izrečena u najboljoj nameri, često vam se posle izvesnog vremena vraća iskrivljena i ružna, baš kao kad u svet ispratite mlado i zdravo biće, a vrati vam se izborano i bolesno čeljade koga pri novom susretu ne prepoznajete». (Ribari ljudskih duša, Čigoja, Beograd, 2004., str.143.)

I za kraj…SRETNA SAM JER SAM DRŽAVNI NEPRIJATELJ OVAKVIM SRBIMA!


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

A DA PORAZGOVARAMO SA SOBOM ?

Često se pitam odakle potreba za dokazivanjem, za tim nečim «biti nešto», zadiviti druge? Da li je u pitanju nesigurnost ili možda neki kompleks koga nismo svjesni ili pak ako smo ga svjesni ne znamo kako se sa njim izboriti? Teško je naći odgovore ako ne zaronimo duboko u sebe i porazgovaramo sa sobom. U posljednje vrijeme često u tekstovima govorim o intrapersonalnoj komunikaciji, na predavanjima ukazujem na važnost intrapersonalne komunikcije kao početka komunikacije, odnosno preduvjeta za uspostavljanje interpersonalne komunikacije, pa i ostalih oblika komunikacije. Pojasniću zašto toliko insistiranje – ako sebi nismo jasni, ako sebe ne razumijemo, ako nemamo odgovore na pitanja koja sebi postavljamo, pa kako ćemo razgovarati sa drugim. Svjesna sam tog «malog» problema zbog koga se ne obraća pažnja na ukazivanje važnosti tog «porazgovarajmo sa sobom», u našem kulturnom miljeu «samorazgovor» je povezan sa osobom koja je poludjela. Prije nekoliko dana je to vrlo duhovito Rusmi...

SVE SMO POBRKALI

Hajde na trenutak da Vas vratim u djetinjstvo…u č ite, u č ite i u ž elji da se poka ž ete u č iteljici ili u č itelju, sve pomiješate jer ne znate kako da u č ite, ve ć napamet da izdeklamujete. I naravno, onda je slijedilo ono toplo divnim maj č inskim glasom«zlato, sve si pomiješao/la». Da  zlo ne bude ve ć e, vremenom nismo puno radili na svojim navikama jer oni koji su trebali da nas usmjere, nisu bili tako vi č ni toj vrsti usmjerenja. Mnogi nisu ni znali šta to treba raditi,  va žno je bilo uraditi zada ću, slušati u č itelja/u č iteljicu, vladati se lijepo na č asu, biti pristojan / a, a ulaziti u neku dubinu postizanja rezultata, to u naše vrijeme nije bilo.  A opet, danas smo to što jesmo, što ni najmanje nije za potcjenjivanje  i zanemarivanje. U školi su nam postavljani jasni zahtjevi, nije bilo sramota dobiti ni lošiju ocjenu jer svaka ocjena je za đ aka, a djelovala je odgojno . Sa druge strane, bilo je puno toplih rije č i. Malo je ...

SUPER ĆERKA, SUPER MAJKA, SUPER ĆERKA I SUPER OČEKIVANJA

Polako ali neumitno, vreme izmi č e. Taman kada pomislimo da se mo ž emo posvetiti sebi, da dolazi naše vreme, suo č imo se sa nemo ć nim roditeljima i naravno, ona pomisao o «našem vremenu» se odla ž e jer preuzimamo novu ulogu, staratelja svojih roditelja. A kao da je ju č e bilo kada smo dobili po koju pljusku, prekor, kaznu, pri č e o ponašanju, dru ž enju, momcima, dobrim i lošim…sve to tako brzo pro đ e. Toliko ž ivotnih uloga i svaka nosi neku odgovornost. Od deteta se o č ekuje, od tinejd ž era se o č ekuje, od studenta se o č ekuje, od udate ž ene o č ekivanja se multicipliraju - roditelji o č ekuju da ć erka u najboljem svetlu predstavi svoju porodicu, mu ž o č ekuje da ž ena bude po njegovoj meri, da se dopada njemu i celokupnoj njegovoj familiji (to je va ž no njemu i obi č no njegovoj mami), roditelji mu ž a o č ekuju da snaha izrodi naslednike, da obo ž ava njihovog sina, da bude obrazovana i va ž na jer tako i njihov ugled raste. A onda, kada se...