Preskoči na glavni sadržaj

«NA KRAJU SVIH KRAJEVA? UVEK JE POJEDAN NOVI POČETAK» Duško Radović




Probudila sam se neobično rano za nedjeljno jutro, nedostajalo mi je sunce koje je ovih dana kupalo moju sobu. Probuđena, a ne želim da se probudim, u sobu mi je ušlo neko sivilo, ne volim to. A onda šok,  «Zagreb je nastradao u jakom zemljotresu». Ne vjerujem, trljam oči, Tvoj , moj, naš Zagreb, moji prijatelji, naši prijatelji, prijatelji i rođaci mojih, Tvojih, naših prijatelja…Prije 10.godina, treslo se moje Kraljevo (5,4 Rihtera), a sada moj Zagreb (5,5 Rihtera). Nakon filma užasa koji je kao munja protutnjao mojim mozgom, nakon obavljenih razgovora, poslanih poruka, slijedeća misao je tako jednostavno, sama od sebe došla – mnogo smo Boga naljutili, mnogo smo loši kao ljudi…ma sve je otišlo u pm. Koliko sinoć na spavanje nas je ispratila informacija o policijskom času, u Beogradu od 17.00, u Sarajevu od 18.00, u Banja Luci od 20.00 do 05.00. Po glavi su počeli da mi se vrzmaju brojevi zaraženih, izoliranih, počeli smo da se takmičimo koja država prednjači u broju oboljelih…hvalimo se koliko respiratora imamo, tko nam je prijatelj u svijetu, šta nam od koga pristiže kao pomoć, prozivamo ljude za neodgovornost, molimo ih da poštuju propisana pravila, a kada se molba ne usliši, prijetimo. Pričamo o virusu, njegovoj posljedici, a ne govorimo o ekonomskoj krizi, pa ništa u zemljama ne radi. Igramo se škole  preko javnih medijskih servisa, objašnjavajući javnosti kako je sve u redu, a veze nemamo sa život o obrazovanju i nastavi u vanrednim uvjetima.  Najedanput su nestali sa scene svi oni koji su nam do jučer trovali živote, koji su nas reketirali, pretili, sejali seme mržnje, dokazivali svoju nacionalnu pripadnost …miševi su se vratili u svoje rupe iz kojih ih je poplava nekada davno izbacila uz sav folklor primitivizma i narušenog sistema vrijednosti. Alo miševi, da li znate da narod troši ono malo novaca što ima, a i to će brzo prestati. Kada nestane novca koji se sumanuto troši na brašno, šećer, kvasac, toalet papir, ulje, meso… drugi, oni vaši mišići neće imati šta da zarade pa će i oni postati siromašni, a onda ćemo svi postati siromašni. To što ćemo biti siromašni, pa i nije strašno, strašno je što smo loši i što uvijek ispašta običan svijet.
Znate šta, i danas slušam o podijeljenom društvu, pa jeste li vi u medijima normalni ??? Umjesto truć-bla, hajde da se podsjetimo onih DESET zapovjedi, onih zajedničkih  zapovjedi u Pravoslavnoj crkvi, u Katoličkoj crkvi, protestantskoj, evanđeoskoj, nazarenskoj crkvi, u Islamu : 5. Poštuj oca i majku da bi dugo živeo na zemlji; 6. Ne ubij; 7. Ne čin preljube/ Ne sagreši bludno/ne čini blud; 8. Ne ukradi/Ne kradi; 9. Ne svedoči lažno na svog bližnjeg; 10. Ne poželi ništa tuđe/ Ne poželi tuđe bližnjeg svog/ Ne poželi išta što pripada prijatelju.

E moj narode, ne moraš znati Deset božjih zapovjedi, ali znaj moralne  principe. I jedni i drugi govore isto. Nisu nam bile dosta 90.te pa smo počeli da oštrimo koplja, bliže se izbori…sve koji misle svojom glavom treba ukloniti na ovaj ili onaj način. Dobro vam ide «skidanje glava». Rasturili ste porodice, uništili ste osnovnu ćeliju društva. Toliko lažemo da vremenom i sami povjerujemo da je laž istina. Malo nam je svoga pa bi i tuđeg, malo tuđeg znanja, tuđe zemlje jer nam se dopada ideja da ispravljamo istoriju/ historiju/povjest. Sve nam je slađe tuđe, nikako svoga plota da se latimo.  Pa kada smo toliko loši, dobro smo i živi!

                           Nedjelja, 22.mart leta Gospodnjega 2020.

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

ŠTA U MENI BUDI COVID 19

Za nama je već ozbiljno vrijeme provedeno u kućnoj izolaciji, dokle ste Vi stigli ? Šta je Vama donijela ova pandemija? Namjerno Vas ne pitam šta Vam je uzela, ne želim da budimo emocije koje nas čine tužnima, želim da se radujemo. Pitat ćete me, «čemu da se radujemo izolovani i zatvoreni ?« Radujte se sebi, otkrivanju sebe, otkrivanju svojih potisnutih emocija,  želja, aktiviranju svojih talenata i sticanju novih vještina. Gledam profile svojih prijateljica i divim se njihovim kreacijama. Uskršnji praznici su iznjedrili  fotografije koje hrane dušu…od slanog do slatkog, od glamura do etno priča, za svakog po nešto. Živjela ZOOM aplikacija koja je postala hit! Edukacije se nude na sve strane, upoznajemo nove ljude, zemlja ili inostranstvo to uopće više nije važno, sve nam je dostupno. Kako dan ume da bude kratak…plašim se da neću uspjeti da pročitam sve knjige kojih sam gladna, da pogledam sve filmove kojih sam tako željna i još da primijenim filozofiju ...
Objavi komentar
Pročitajte više

NE ČEKAJTE NOVO JUTRO...

Umorna, prezasi ć ena, zaljubljena …nešto jeste, a zapravo uop ć e nije va ž no, šta to jeste. Va ž no je ž ivjeti trenutak, osjetiti miris lipe, vidjeti svog komšiju berberina i punim srcem ga pozdraviti sa «sabahajrula» Vidjeti sre ć u na njegovom licu, to je ž ivot, onaj pravi koji treba ž ivjeti. Osjetiti miris svog doma, slušati svoj unutrašnji glas koji je uvijek nepogrešivo ispravan, koji nas vodi iznova na neki put. Ri č ard Bah  ka ž e da «Istina koju govoriš nema ni prošlost ni budu ć nost. Ona jeste, i to je sve što ona treba da bude». Ž ivot ima smisla samo ako se ž ivi istina. Nema isprike, ne mogu zbog ovoga ili onoga…ne, to nije istina, bje ž anje od sebe je mirenje sa smr ć u. A ž ivot je tako lijep. Mnogo je godina za mnom, razumijevanja, ne razumijevanja, potreba da se dopadnem drugom da bi bila voljena. Danas znam da je to samo izgubljeno vrijeme, ali i ono takvo je donijelo mudrost iz svih tih divnih knjiga uz koje rastemo. Nekome naslovi mogu da izgle...
1 komentar
Pročitajte više

SLUČAJ

Laganim koracima ide ka svojoj pedesetoj. Trebalo bi da bude zadovoljna svojim životnim učinkom – dvoje krasne dece   koji su postali svoji ljudi, muškarac koji je voli i misli da je   razume, mada nije uvek sigurna da je poznaje, a kamoli razume. Oni koji je poznaju misle da je puno postigla u svojoj karijeri, a ona, šta ona misli? Ona je nezadovoljna. Čime je to ona nezadovoljna? Da li uopšte zna da da odgovor na takvo pitanje? Kada promišlja na ovaj način, čuje reči svoje rigidne majke «ti si besna» . Te reči obično prati   napuštanje prostorije jer to je način ispoljavanja ljutnje zbog njenog «besa». Opisana scena je zapravo temelj nerazumevanja na koji su se godinama lepili naizmenično   cigle i malter. Iskažete svoje mišljenje koje se ignoriše ili svim silama uguši u korenu i bunt se zataška. Problem je samo prividno rešen, ali se o posledicama ne razmišlja. I tako uporedo sa završavanjem krova, nezadovoljstvo raste i na kraju kulminira. Nije život zam...
Objavi komentar
Pročitajte više