Probudila sam se
neobično rano za nedjeljno jutro, nedostajalo mi je
sunce koje je ovih dana kupalo moju sobu. Probuđena, a ne želim da se probudim, u sobu mi je ušlo neko sivilo, ne
volim to. A onda šok, «Zagreb je nastradao u
jakom zemljotresu». Ne vjerujem, trljam oči, Tvoj , moj, naš Zagreb,
moji prijatelji, naši prijatelji, prijatelji i rođaci mojih, Tvojih,
naših prijatelja…Prije 10.godina, treslo se moje Kraljevo (5,4 Rihtera), a sada
moj Zagreb (5,5 Rihtera). Nakon filma užasa koji je kao munja
protutnjao mojim mozgom, nakon obavljenih razgovora, poslanih poruka, slijedeća misao je tako
jednostavno, sama od sebe došla – mnogo smo Boga naljutili, mnogo smo loši kao
ljudi…ma sve je otišlo u pm. Koliko sinoć na spavanje nas je
ispratila informacija o policijskom času, u Beogradu od 17.00, u
Sarajevu od 18.00, u Banja Luci od 20.00 do 05.00. Po glavi su počeli da mi se vrzmaju
brojevi zaraženih, izoliranih, počeli smo da se takmičimo koja država prednjači u broju oboljelih…hvalimo se koliko respiratora imamo, tko nam je
prijatelj u svijetu, šta nam od koga pristiže kao pomoć, prozivamo ljude za
neodgovornost, molimo ih da poštuju propisana pravila, a kada se molba ne
usliši, prijetimo. Pričamo o virusu, njegovoj posljedici, a ne govorimo o ekonomskoj krizi, pa
ništa u zemljama ne radi. Igramo se škole
preko javnih medijskih servisa, objašnjavajući javnosti kako je
sve u redu, a veze nemamo sa život o obrazovanju i nastavi
u vanrednim uvjetima. Najedanput su nestali sa scene svi
oni koji su nam do jučer trovali živote, koji su nas reketirali, pretili, sejali seme mržnje, dokazivali
svoju nacionalnu pripadnost …miševi su se vratili u svoje rupe iz kojih ih je
poplava nekada davno izbacila uz sav folklor primitivizma i narušenog sistema
vrijednosti. Alo miševi, da li znate da narod troši ono malo novaca što ima, a
i to će brzo prestati.
Kada nestane novca koji se sumanuto troši na brašno, šećer, kvasac, toalet
papir, ulje, meso… drugi, oni vaši mišići neće imati šta da
zarade pa će i oni postati
siromašni, a onda ćemo svi postati siromašni. To što ćemo biti siromašni, pa i
nije strašno, strašno je što smo loši i što uvijek ispašta običan svijet.
Znate šta, i danas slušam o
podijeljenom društvu, pa jeste li vi u medijima normalni ??? Umjesto truć-bla, hajde da se
podsjetimo onih DESET zapovjedi, onih zajedničkih zapovjedi u Pravoslavnoj crkvi, u Katoličkoj crkvi,
protestantskoj, evanđeoskoj, nazarenskoj crkvi, u Islamu : 5.
Poštuj oca i majku da bi dugo živeo na zemlji; 6. Ne ubij;
7. Ne čin preljube/ Ne sagreši
bludno/ne čini blud; 8. Ne ukradi/Ne
kradi; 9. Ne svedoči lažno na svog bližnjeg; 10. Ne poželi ništa tuđe/ Ne poželi tuđe bližnjeg svog/ Ne poželi išta što pripada
prijatelju.
E moj narode, ne moraš znati
Deset božjih zapovjedi, ali
znaj moralne principe. I jedni i drugi
govore isto. Nisu nam bile dosta 90.te pa smo počeli da oštrimo
koplja, bliže se izbori…sve koji misle svojom glavom treba ukloniti na ovaj ili onaj način. Dobro vam ide
«skidanje glava». Rasturili ste porodice, uništili ste osnovnu ćeliju društva.
Toliko lažemo da vremenom i
sami povjerujemo da je laž istina. Malo nam je svoga
pa bi i tuđeg, malo tuđeg znanja, tuđe zemlje jer nam se
dopada ideja da ispravljamo istoriju/ historiju/povjest. Sve nam je slađe tuđe, nikako svoga
plota da se latimo. Pa kada smo toliko
loši, dobro smo i živi!
Nedjelja,
22.mart leta Gospodnjega 2020.
Primjedbe
Objavi komentar