Preskoči na glavni sadržaj

MOJA ODLUKA DA BUDEM SVOJA JE SADA ZNAM, PRAVA!







Vodi li vas svesni ili podsvesni um kroz život? Razmišljate li o tome? Potičemo iz nekih sredina (roditelji, mesto rođenja) koje nismo birali, date su nam i kroz život idemo zadovoljni ili nezadovoljni zbog toga. Sudbina nam podeli karte sa kojima treba odigrati najbolje što umemo. Iz takvih sredina u prvih sedam godina života usvajamo program na osnovu kojeg se dalje razvijamo. Završavamo škole opet po programu koji smo usvojili u sredini. Ulazimo u veze, osnivamo porodice, opet neki programi. Čitav život nam je okrenut ka nekom programu, a nije ni čudo ako znamo da su naši roditelji  živeli i nas vaspitali po programu koji su usvojili i poneli iz svojih sredina. Razmislite samo o tom dugom lancu sredina i programa (naši preci pa njihovi potomci, pa naši roditelji, pa mi) koji  prihvatamo i prema kome oblikujemo svoje mišljenje, ponašanje, čitav svoj život.

Studirajući najpre bilogiju mnoge stvari sam prihvatala ne postavljajući pitanja zašto je to baš tako. Sada, mnogo godina nakon toga mogu slobodno reći da mi puno toga nije bilo jasno ali program onaj koji svako od nas usvaja u prvih svojih sedam godina bio je okrenut na usvajanje znanja bez mnogo pitanja. Važno je bilo položiti ispite, a nikome nije bilo tako važno koliko je toga tebi u svemu tome jasno. Profesori pitaju za ocenu, a i roditelji pitaju za ocenu, pri tome, ni jedni ni drugi ne pitaju da li je vama tu sve jasno. Program je znao za postignuća i postignuća je tražio. To neko vreme je bilo zaista neko drugo vreme u odnosu na vreme danas. Završetak fakulteta je bila ulaznica za društvo koje garantuje zaposlenje. Nakon završetka fakulteta, osnivamo porodice, zapošljavamo se …naizgled, sve je kako treba i opet nas niko ne pita kako se osećamo. A zašto…pa u programu ne postoje iznenađenja, u programu je sve već isplanirano. Srećemo različite ljude, ulazimo u različite situacije koje traže različita ponašanja i mislimo o tome kao rezultatima naših odluka i izbora. Ponašamo se baš kako to opisuje američki filozof, esejista i pesnik Ralf Valdo Emerson « Uvek ću dobro razmisliti pre nego donesem odluku, bez obzira na glas srca i vapaj duše» Molim vas, nemojte upadati u zamke, izbor i odluka nisu iste stvari. Izbori idu iz onog unutrašnjeg dela nas, iz stomaka, a odluke dolaze iz uma. Izbori su odgovorni za odluke.

E a sada, na scenu stupa nešto što me je fasciniralo i što želim sa vama da podelim, a i da vam zagolicam maštu, da vas nateram da malo dublje promislite o sebi i svom okruženu. Da li ste čuli za «Biologiju verovanja» i Brusa Liptona, profesora, doktora mikrobiologije i bivšeg istraživača na Prinstonu , koji je radio na kloniranju matičnih ćelija? Otkrivši «Biologiju verovanja» sve one nejasnoće, sumnje, nagađanja dobile su novu dimenziju, dobile su svoje odgovore. Ne mogu opisati koliko sam sretna jer izbor da se suprostavim usvojenim i nagomilanim programima tamo nekada je pokazao da me ipak svesni um vodi kroz život. Kako to Lipton divno objašnjava, um se sastoji iz dva međuzavisna elementa, svesnog i podsvesnog uma. Svesni um je onaj kreativan, oslobođen, njime možemo gledati u budućnost, a podsvesni um je vezan za navike, za programe koje usvajamo u prvih sedam godina života. Lipton  podsvesni um poredi sa autopilotom, već postoje programi kako stvari treba obavljati. Pazite sada dobro, kada razmišljamo recimo na temu medenog meseca, pred sobom imamo sliku zaljubljenosti, sreće, slobode, opuštenosti, jedan divan životni period, a onda počinju najpre sitne čarke, pa razmirice, pa nadmetanje sa partnerom, a zbog čega - počinjemo da mislimo J  i mi i naši partneri  kada mislimo uključujemo svog autopilota koji već zna odgovore na sve što nas muči. Moj program i program mog partnera se razlikuje, sudaramo se zbog «sigurnosti» koju nam je dala naša sredina. Ako se okrenemo zdravlju, kada nas nešto muči, boli, prvo što nam pada na pamet jeste da se obratimo lekaru. Ne postavljamo sebi pitanje zašto imamo određene tegobe. I ptice na grani znaju da živimo stresne živote, ali da li nas lekar može osloboditi stresa ili to ipak zavisi od nas? Opet pitanje našeg izbora J Manje od 1% bolesti povezano je sa genetikom, sve ostale su povezane sa načinom života. Kardiovaskularne bolesti, rak, dijabetis, autoimune bolesti…u korenu svega je STRES! Da li znate podatak da u SAD godišnje umre oko 300 000 ljudi zbog loše propisanih lekova? Farmaceutska industrija živi od našeg neznanja i nespremnosti da se suočimo sa sobom, da promenimo percepciju i verovanja u život.

Moj izbor je stalno preispitivanje, traganje za odgovorima istine. Verovati na reč  danas je vrlo skupo J  Okrenite se sebi, upoznajte svoj svesni i podsvesni um i čitajte Liptona, mogo toga ćete naučiti. Vi ste savršeno biće koje zaslužuje svoj savršen život!

Do našeg novog susreta, grlim vas sretna jer moja odluka da budem svoja je sada znam, prava!



Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

APORIJE INTERKULTURALNE KOMUNIKACIJE

Prenosim Vam svoj rad pisan za konferenciju u Opatiji. Pitanje interkulturalne komunikacije osnov za uspostavljanje dijaloga na našim prostorima.  Sažetak: Poslije velikih patnji, nesreća, opčinjenosti strahom, mržnjom i nepovjerenjem, nacionalnom i vjerskom ostrašćenošću, postavlja se pitanje postoji li za uspostavljanje interkulturalne komunikacije dovoljno tolerantnosti na prostoru bivše Jugoslavije? U vrijeme prijelaza iz socijalizma u kapitalizam, socijalno je uništen pojedinac, što je rezultiralo jačanjem kolektivnog identiteta. Pripadnost zatvorenoj zajednici ojačalo je mržnju prema svemu nepoznatom i neizvjesnom. Prisjetimo se Dvornikovića: „Naš čovek u suštini poznaje samo obe krajnosti: apsolutnu veru i zanos ili duboko nepoverenje i odvratnost“. Vladajuće elite opstaju na manipulaciji emocijama, šireći ideologiju nacionalne pripadnosti. Nažalost, politička neosviještenost i zavedenost idu i dalje pa tako uzrokuju i antagonizam unutar istog naroda dokazivanjem lokalnih

SREĆU ČINE MALE STVARI

U moru dnevnih događaja, zahtjeva, očekivanja, dnevnih vijesti od kojih mnogi žele da pobjegnu, u moru obaveza i odgovornosti, stignete li da pomislite na sebe i svoje želje? Šta Vas čini sretnima? Imate li neko svoje mjesto koje davno niste posjetili? Kada ste posljednji put bili na žuru ili sa prijateljima na utakmici ili možda na nekoj modnoj reviji? A u nekoj dobroj, onoj staroj, pravoj kafani gdje su stolovi i dalje prekriveni stoljnjacima crveno-bijelih kockica i gdje se rakija služi u čokanjčićima? Ili, kada ste posljednji put onako bez ikakve obaveze gluvarili ulicama svoga grada, a da niste pogledali na sat u obavezi da se vratite kući? Ako bih nastavila da Vas podsjećam šta odavno niste uradili, rastužila bih Vas, a to ne želim. Želim da Vas vratim sebi jer ne želim da zaboravite na sebe. Živi ste! Nisu Vam potrebni prokleti novci, to je samo izgovor. Potrebna Vam je želja da se otisnite i uradite ono što zaista želite. Sa prijateljima ili bez n

CORONA/COVID - 19 VIRUS, NAŠE NAVIKE I BILL GATES

Zanimljivo je biti na privremenom i neplaniranom odmoru u slu č aju da ste racionalni, da puno ne znate i da ž ivite po onoj staroj «a šta ć emo» i nastavite da radite kao da se ništa oko vas ne dešava, a sve samo iz razloga jer vaši poslodavci ne mare za vas, njih samo zanima njihov profit. Najo č itiji primjer je bankarski sektor. Ako im se ne daj bo ž e obratite, vra ć aju vas na birokratske korake, kao da je najnormalnije da se «šetkate» od šaltera do šaltera i da ovjeravate koje kakve papire. Ako se obratite ljekarima, re ć i ć e vam da ne dolazite, a ne ć e vam re ć i da nemaju dovoljno testova, da nema dovoljno respiratora, ne ć e vam re ć i da su neorganizirani i da mole dragog Boga da im telefon što manje zvoni. Ako odete u apoteke po maske i rukavice, teško ć ete ih na ć i. Masku mo ž ete sami napraviti, a rukavice …pa dobro, ako ih nema, pra ć e te č eš ć e ruke. Ako se odlu č ite ujutru kada otvorite o č i da uklju č ite televizor, re ć i