Preskoči na glavni sadržaj

MOJA ODLUKA DA BUDEM SVOJA JE SADA ZNAM, PRAVA!







Vodi li vas svesni ili podsvesni um kroz život? Razmišljate li o tome? Potičemo iz nekih sredina (roditelji, mesto rođenja) koje nismo birali, date su nam i kroz život idemo zadovoljni ili nezadovoljni zbog toga. Sudbina nam podeli karte sa kojima treba odigrati najbolje što umemo. Iz takvih sredina u prvih sedam godina života usvajamo program na osnovu kojeg se dalje razvijamo. Završavamo škole opet po programu koji smo usvojili u sredini. Ulazimo u veze, osnivamo porodice, opet neki programi. Čitav život nam je okrenut ka nekom programu, a nije ni čudo ako znamo da su naši roditelji  živeli i nas vaspitali po programu koji su usvojili i poneli iz svojih sredina. Razmislite samo o tom dugom lancu sredina i programa (naši preci pa njihovi potomci, pa naši roditelji, pa mi) koji  prihvatamo i prema kome oblikujemo svoje mišljenje, ponašanje, čitav svoj život.

Studirajući najpre bilogiju mnoge stvari sam prihvatala ne postavljajući pitanja zašto je to baš tako. Sada, mnogo godina nakon toga mogu slobodno reći da mi puno toga nije bilo jasno ali program onaj koji svako od nas usvaja u prvih svojih sedam godina bio je okrenut na usvajanje znanja bez mnogo pitanja. Važno je bilo položiti ispite, a nikome nije bilo tako važno koliko je toga tebi u svemu tome jasno. Profesori pitaju za ocenu, a i roditelji pitaju za ocenu, pri tome, ni jedni ni drugi ne pitaju da li je vama tu sve jasno. Program je znao za postignuća i postignuća je tražio. To neko vreme je bilo zaista neko drugo vreme u odnosu na vreme danas. Završetak fakulteta je bila ulaznica za društvo koje garantuje zaposlenje. Nakon završetka fakulteta, osnivamo porodice, zapošljavamo se …naizgled, sve je kako treba i opet nas niko ne pita kako se osećamo. A zašto…pa u programu ne postoje iznenađenja, u programu je sve već isplanirano. Srećemo različite ljude, ulazimo u različite situacije koje traže različita ponašanja i mislimo o tome kao rezultatima naših odluka i izbora. Ponašamo se baš kako to opisuje američki filozof, esejista i pesnik Ralf Valdo Emerson « Uvek ću dobro razmisliti pre nego donesem odluku, bez obzira na glas srca i vapaj duše» Molim vas, nemojte upadati u zamke, izbor i odluka nisu iste stvari. Izbori idu iz onog unutrašnjeg dela nas, iz stomaka, a odluke dolaze iz uma. Izbori su odgovorni za odluke.

E a sada, na scenu stupa nešto što me je fasciniralo i što želim sa vama da podelim, a i da vam zagolicam maštu, da vas nateram da malo dublje promislite o sebi i svom okruženu. Da li ste čuli za «Biologiju verovanja» i Brusa Liptona, profesora, doktora mikrobiologije i bivšeg istraživača na Prinstonu , koji je radio na kloniranju matičnih ćelija? Otkrivši «Biologiju verovanja» sve one nejasnoće, sumnje, nagađanja dobile su novu dimenziju, dobile su svoje odgovore. Ne mogu opisati koliko sam sretna jer izbor da se suprostavim usvojenim i nagomilanim programima tamo nekada je pokazao da me ipak svesni um vodi kroz život. Kako to Lipton divno objašnjava, um se sastoji iz dva međuzavisna elementa, svesnog i podsvesnog uma. Svesni um je onaj kreativan, oslobođen, njime možemo gledati u budućnost, a podsvesni um je vezan za navike, za programe koje usvajamo u prvih sedam godina života. Lipton  podsvesni um poredi sa autopilotom, već postoje programi kako stvari treba obavljati. Pazite sada dobro, kada razmišljamo recimo na temu medenog meseca, pred sobom imamo sliku zaljubljenosti, sreće, slobode, opuštenosti, jedan divan životni period, a onda počinju najpre sitne čarke, pa razmirice, pa nadmetanje sa partnerom, a zbog čega - počinjemo da mislimo J  i mi i naši partneri  kada mislimo uključujemo svog autopilota koji već zna odgovore na sve što nas muči. Moj program i program mog partnera se razlikuje, sudaramo se zbog «sigurnosti» koju nam je dala naša sredina. Ako se okrenemo zdravlju, kada nas nešto muči, boli, prvo što nam pada na pamet jeste da se obratimo lekaru. Ne postavljamo sebi pitanje zašto imamo određene tegobe. I ptice na grani znaju da živimo stresne živote, ali da li nas lekar može osloboditi stresa ili to ipak zavisi od nas? Opet pitanje našeg izbora J Manje od 1% bolesti povezano je sa genetikom, sve ostale su povezane sa načinom života. Kardiovaskularne bolesti, rak, dijabetis, autoimune bolesti…u korenu svega je STRES! Da li znate podatak da u SAD godišnje umre oko 300 000 ljudi zbog loše propisanih lekova? Farmaceutska industrija živi od našeg neznanja i nespremnosti da se suočimo sa sobom, da promenimo percepciju i verovanja u život.

Moj izbor je stalno preispitivanje, traganje za odgovorima istine. Verovati na reč  danas je vrlo skupo J  Okrenite se sebi, upoznajte svoj svesni i podsvesni um i čitajte Liptona, mogo toga ćete naučiti. Vi ste savršeno biće koje zaslužuje svoj savršen život!

Do našeg novog susreta, grlim vas sretna jer moja odluka da budem svoja je sada znam, prava!



Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

MOĆ I NEMOĆ KOMUNIKACIJE U SAVREMENOM DRUŠTVU

UVOD Savremeno društvo težeći svojoj modernizaciji prolazi duboku krizu. Poljuljan je duh dostojanstva, časti i slobode. Na prostorima bivše Jugoslavije ideja komunizma je duboko ukorenjena jer je vezana za ideju jednakosti i otpor raslojavanju. Sve ozbiljne krize u socijalizmu bile su motivisane upravo idejom jednakosti. I otpor modernizaciji, industrijalizaciji, otpor globalizaciji je upravo bio motivisan tom idejom.  Priča o sudaru civilizacija je samo jedna u nizu manipulacija nemuštih, narcisoidnih političara, kojima se služe da bi opstali na vlasti.  Za to vreme, na globalnoj pozornici se vodi borba za kulturu čovečanstva u kojoj je moguć suživot različitih tradicija. Koliko je to aktuelna priča na prostorima bivše Jugoslavije, ukazao je i Dubravko Lovrenović govoreći o  nepromostivom jazu između kulturoloških identiteta koji su doprineli i raspadu Jugoslavije. „ Očito je, naime, da se južnoslovenski narodi koji su 1918. godine  ušli u Jugoslaviju imali izg...

DUBOKO SE IZVINJAVAM

Duboko se izvinjavam vladaju ć im strankama što imam ideje koje ugro ž avaju njihove interese, što sam došla u BiH naivno misle ć i da nije va ž no kako se zoveš, da je jedino va ž no biti č ovjek. Izvinjavam se za hiljade i hiljade pre đ enih kilometara koji me nisu pokolebali da se vratim u Srbiju. Izvinjavam se za organizacije me đ unarodnih konferencija koje sam radila iz srca   ž ele ć i da inicijativama probudim uspavanu akademsku zajednicu. Izvinjavam se za projekat Geoparka koji otvara nova radna mjesta, ostavlja mlade stru č njake u zemlji, promovira Bosnu i Hercegovinu u svijetu na jedan drugi na č in, a da to nisu ratni sukobi, kršenje ljudskih prava i korupcija. Izvinjavam se za pokretanje inicijativa sa evropskim stru č njacima na polju obrazovanja i obuka. Izvinjavam se zbog aktivnosti na polju ž enskih prava, borbi za ž ene koje imaju znanje i svoj integritet, borbi za žene da postanu vidljive i prepoznate. Izvinjavam se na osnivanju   visokoškolske insti...

SLUČAJ

Laganim koracima ide ka svojoj pedesetoj. Trebalo bi da bude zadovoljna svojim životnim učinkom – dvoje krasne dece   koji su postali svoji ljudi, muškarac koji je voli i misli da je   razume, mada nije uvek sigurna da je poznaje, a kamoli razume. Oni koji je poznaju misle da je puno postigla u svojoj karijeri, a ona, šta ona misli? Ona je nezadovoljna. Čime je to ona nezadovoljna? Da li uopšte zna da da odgovor na takvo pitanje? Kada promišlja na ovaj način, čuje reči svoje rigidne majke «ti si besna» . Te reči obično prati   napuštanje prostorije jer to je način ispoljavanja ljutnje zbog njenog «besa». Opisana scena je zapravo temelj nerazumevanja na koji su se godinama lepili naizmenično   cigle i malter. Iskažete svoje mišljenje koje se ignoriše ili svim silama uguši u korenu i bunt se zataška. Problem je samo prividno rešen, ali se o posledicama ne razmišlja. I tako uporedo sa završavanjem krova, nezadovoljstvo raste i na kraju kulminira. Nije život zam...