Preskoči na glavni sadržaj

NIJE POPULARNO «PONAVLJATI» RAZRED U ŠKOLI KOJA SE ZOVE ŽIVOT!




Mnogi od vas su čuli za termin «cjeloživotno obrazovanje» ili kontinuirano učenje. Kod mnogih se javlja otpor pri samoj pomisli da treba nastaviti sa učenjem nakon završetka škole. Kod mnogih se javlja otpor zbog preživljenih trauma tokom školovanja. Kod mnogih se javlja otpor zbog želje za nekim lakšim životom za koji nije potrebna škola. Kad god se govori o obrazovanju, odmah se pojave kritizeri koji su najpametniji na svijetu, što bi rekao moj rahmetli Fiko «nema ga na svijetu». A zapravo uopšte nismo svjesni da smo rođenjem upisani u neformalnu školu koja ne prekida svoj tok, a zove se ŽIVOT.  Svakoga dana učimo nešto novo, pred nama je nepoznato gradivo, lekcije koje su i dosadne i zanimljive i uzbudljive i razumljive i nerazumljive, a zapravo sami vršimo izbore ovih lekcija.

U teškim trenucima postavljamo sebi mnoga pitanja, a nekako ona prateća se odnose na smisao života, date nam uloge… pitanja koja se vjekovima postavljavaju, na prvi pogled jednostavna, a zapravo izuzetno komplicirana. Svako od nas ima svoju misiju. Toliko različiti usmjereni smo jedni na druge, usmjereni smo da učimo jedni od drugih. Na putu koji se zove život nailazimo na izazove, prepreke, iskušenja i sve to uspješno prolazimo. Nismo ni svjesni svog uspjeha jer na uspjeh gledamo kao nešto tako «normalno», a da li je baš sve tako «normalno»?! Lekcije koje «usput» prolazimo zapravo kreiraju naš put i daju mu nevjerovatan značaj i vrijednost. Iz teških, bolnih situacija učimo, kao što učimo iz situacija u kojima smo sretni. Svaki događaj donosi novo saznanje, samo ta svijest zahtjeva budnost. Nemoguće je izbjeći lekcije koje nam sljeduju. U ovoj školi možemo zabušavati, ali biće po onoj narodnoj «što ne platiš na mostu, platit ćeš na ćupriji». Nije popularno ponavljati razred u školi koja se zove ŽIVOT.

Kroz život će vam proći različiti ljudi.  Biće i onih za koje ćete misliti da su sretni, bezbrižni, da sve imaju, zbog kojih ćete postati možda i ljubomorni. Oslobodite se tih misli, ne znate kroz šta su sve ti drugi prolazili i kakve su oni lekcije na svom putu morali savladati. Možda je Vaš put uzbudljiviji i ne tako težak, to ne znate i to za Vas uopšte nije važno. Važni ste Vi, Vaše zadovoljstvo i sreća! Važno je da sledite svoj put i budete svjesni da živite život potpuno drugačiji od svih ostalih ljudi koje poznajete. Na svom putu ostvarenja, otkrivati ćete svoje talente, želje, sposobnosti, a da za mnoge niste ni znali da ih posjedujete. Iznova i iznova ćete upoznavati sebe, «nije život što i polje preći».

Radujte se i prihvatite činjenicu da je učenje divna stvar i da sve dok učite, zapravo živite!

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

KAKO SAM POSTALA DRŽAVNI NEPRIJATELJ

Užasnuta otvorenim jezikom mržnje zbog drugačijih uverenja,   razlog je ovog teksta. Potpuno svesna da živimo u turbulentnom vremenu, u vremenu gde je kriza na svim nivoima dovedena do usijanja, u vremenu kome se sa Evropskom unijom manipuliše i niko ne govori istinu jer istinom bi se izgubila kupovina vremena, ne bojim se za reči koje izgovaram i koje stavim na papir. Ponosim se svima Vama koji ste moji prijatelji na ovoj društvenoj mreži i sve Vas jako cenim i poštujem iako nismo svi niti istih verskih opredeljenja, niti istih političkih stanovišta. Volim Vas jer ste otvoreni i što želite da na svoj način učinite nešto dobro za društvo u kome živite. Optužena sam da radim protiv interesa Republike Srpske i srpskih nacionalnih interesa, da sam islamistički provokator, da radim pod Kundehovom zastavom (ne znam kakva je to Kundehova zastava, a volela bih da znam), da radim na genocidu u Evropi. Od toliko teških optužbi, krenuću od «Kundehove zastave», jer na svim pretraž...
Objavi komentar
Pročitajte više

NE ČEKAJTE NOVO JUTRO...

Umorna, prezasi ć ena, zaljubljena …nešto jeste, a zapravo uop ć e nije va ž no, šta to jeste. Va ž no je ž ivjeti trenutak, osjetiti miris lipe, vidjeti svog komšiju berberina i punim srcem ga pozdraviti sa «sabahajrula» Vidjeti sre ć u na njegovom licu, to je ž ivot, onaj pravi koji treba ž ivjeti. Osjetiti miris svog doma, slušati svoj unutrašnji glas koji je uvijek nepogrešivo ispravan, koji nas vodi iznova na neki put. Ri č ard Bah  ka ž e da «Istina koju govoriš nema ni prošlost ni budu ć nost. Ona jeste, i to je sve što ona treba da bude». Ž ivot ima smisla samo ako se ž ivi istina. Nema isprike, ne mogu zbog ovoga ili onoga…ne, to nije istina, bje ž anje od sebe je mirenje sa smr ć u. A ž ivot je tako lijep. Mnogo je godina za mnom, razumijevanja, ne razumijevanja, potreba da se dopadnem drugom da bi bila voljena. Danas znam da je to samo izgubljeno vrijeme, ali i ono takvo je donijelo mudrost iz svih tih divnih knjiga uz koje rastemo. Nekome naslovi mogu da izgle...
1 komentar
Pročitajte više

VIŠE NIŠTA NEĆE BITI ISTO

Toliko tema o kojima se može govoriti, a mi smo se zatvorili  na relacijama - propadanja država – lupanja u šerpe i lonce – stare, već viđene i oprobane metode, krađe – prevare – manipulacije – kršenje ljudskih prava – respiratori – maline – rast broja nezaposlenih – nesnalaženje jedne ministarke…i još i još i još…toliko toga za pobrojati. Nije uopšte sporna lista spornih stvari, sporna je istina – NEPOSTOJANJE AKTIVIZMA U REALNOM SVIJETU! Na društvenim mrežama smo svi  jaki na riječima, ali gospodo draga, jeste li zaboravili da ste se kao djeca znali pobuniti ako vam se nešto ne dopada?! Kako ste taj bunt ispoljavali kada nije bilo društvenih mreža? Kako smo oborili Miloševića bez društvenih mreža? Metod «Milošević» je pluskvamperfekat, probudimo kreativnost u sebi, manimo se lupanja u šerpe i lonce. Znam da ste umorni baš kao i ja, ali ne toliko da nam nije stalo do svog života, života naše djece i života onih koji će doći. Šta smo uradili za ovih 30 godina – svojo...
1 komentar
Pročitajte više