Preskoči na glavni sadržaj

NIJE POPULARNO «PONAVLJATI» RAZRED U ŠKOLI KOJA SE ZOVE ŽIVOT!




Mnogi od vas su čuli za termin «cjeloživotno obrazovanje» ili kontinuirano učenje. Kod mnogih se javlja otpor pri samoj pomisli da treba nastaviti sa učenjem nakon završetka škole. Kod mnogih se javlja otpor zbog preživljenih trauma tokom školovanja. Kod mnogih se javlja otpor zbog želje za nekim lakšim životom za koji nije potrebna škola. Kad god se govori o obrazovanju, odmah se pojave kritizeri koji su najpametniji na svijetu, što bi rekao moj rahmetli Fiko «nema ga na svijetu». A zapravo uopšte nismo svjesni da smo rođenjem upisani u neformalnu školu koja ne prekida svoj tok, a zove se ŽIVOT.  Svakoga dana učimo nešto novo, pred nama je nepoznato gradivo, lekcije koje su i dosadne i zanimljive i uzbudljive i razumljive i nerazumljive, a zapravo sami vršimo izbore ovih lekcija.

U teškim trenucima postavljamo sebi mnoga pitanja, a nekako ona prateća se odnose na smisao života, date nam uloge… pitanja koja se vjekovima postavljavaju, na prvi pogled jednostavna, a zapravo izuzetno komplicirana. Svako od nas ima svoju misiju. Toliko različiti usmjereni smo jedni na druge, usmjereni smo da učimo jedni od drugih. Na putu koji se zove život nailazimo na izazove, prepreke, iskušenja i sve to uspješno prolazimo. Nismo ni svjesni svog uspjeha jer na uspjeh gledamo kao nešto tako «normalno», a da li je baš sve tako «normalno»?! Lekcije koje «usput» prolazimo zapravo kreiraju naš put i daju mu nevjerovatan značaj i vrijednost. Iz teških, bolnih situacija učimo, kao što učimo iz situacija u kojima smo sretni. Svaki događaj donosi novo saznanje, samo ta svijest zahtjeva budnost. Nemoguće je izbjeći lekcije koje nam sljeduju. U ovoj školi možemo zabušavati, ali biće po onoj narodnoj «što ne platiš na mostu, platit ćeš na ćupriji». Nije popularno ponavljati razred u školi koja se zove ŽIVOT.

Kroz život će vam proći različiti ljudi.  Biće i onih za koje ćete misliti da su sretni, bezbrižni, da sve imaju, zbog kojih ćete postati možda i ljubomorni. Oslobodite se tih misli, ne znate kroz šta su sve ti drugi prolazili i kakve su oni lekcije na svom putu morali savladati. Možda je Vaš put uzbudljiviji i ne tako težak, to ne znate i to za Vas uopšte nije važno. Važni ste Vi, Vaše zadovoljstvo i sreća! Važno je da sledite svoj put i budete svjesni da živite život potpuno drugačiji od svih ostalih ljudi koje poznajete. Na svom putu ostvarenja, otkrivati ćete svoje talente, želje, sposobnosti, a da za mnoge niste ni znali da ih posjedujete. Iznova i iznova ćete upoznavati sebe, «nije život što i polje preći».

Radujte se i prihvatite činjenicu da je učenje divna stvar i da sve dok učite, zapravo živite!

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

APORIJE INTERKULTURALNE KOMUNIKACIJE

Prenosim Vam svoj rad pisan za konferenciju u Opatiji. Pitanje interkulturalne komunikacije osnov za uspostavljanje dijaloga na našim prostorima.  Sažetak: Poslije velikih patnji, nesreća, opčinjenosti strahom, mržnjom i nepovjerenjem, nacionalnom i vjerskom ostrašćenošću, postavlja se pitanje postoji li za uspostavljanje interkulturalne komunikacije dovoljno tolerantnosti na prostoru bivše Jugoslavije? U vrijeme prijelaza iz socijalizma u kapitalizam, socijalno je uništen pojedinac, što je rezultiralo jačanjem kolektivnog identiteta. Pripadnost zatvorenoj zajednici ojačalo je mržnju prema svemu nepoznatom i neizvjesnom. Prisjetimo se Dvornikovića: „Naš čovek u suštini poznaje samo obe krajnosti: apsolutnu veru i zanos ili duboko nepoverenje i odvratnost“. Vladajuće elite opstaju na manipulaciji emocijama, šireći ideologiju nacionalne pripadnosti. Nažalost, politička neosviještenost i zavedenost idu i dalje pa tako uzrokuju i antagonizam unutar istog naroda dokazivanjem lokalnih
Objavi komentar
Pročitajte više

SREĆU ČINE MALE STVARI

U moru dnevnih događaja, zahtjeva, očekivanja, dnevnih vijesti od kojih mnogi žele da pobjegnu, u moru obaveza i odgovornosti, stignete li da pomislite na sebe i svoje želje? Šta Vas čini sretnima? Imate li neko svoje mjesto koje davno niste posjetili? Kada ste posljednji put bili na žuru ili sa prijateljima na utakmici ili možda na nekoj modnoj reviji? A u nekoj dobroj, onoj staroj, pravoj kafani gdje su stolovi i dalje prekriveni stoljnjacima crveno-bijelih kockica i gdje se rakija služi u čokanjčićima? Ili, kada ste posljednji put onako bez ikakve obaveze gluvarili ulicama svoga grada, a da niste pogledali na sat u obavezi da se vratite kući? Ako bih nastavila da Vas podsjećam šta odavno niste uradili, rastužila bih Vas, a to ne želim. Želim da Vas vratim sebi jer ne želim da zaboravite na sebe. Živi ste! Nisu Vam potrebni prokleti novci, to je samo izgovor. Potrebna Vam je želja da se otisnite i uradite ono što zaista želite. Sa prijateljima ili bez n
Objavi komentar
Pročitajte više

NE ČEKAJTE NOVO JUTRO...

Umorna, prezasi ć ena, zaljubljena …nešto jeste, a zapravo uop ć e nije va ž no, šta to jeste. Va ž no je ž ivjeti trenutak, osjetiti miris lipe, vidjeti svog komšiju berberina i punim srcem ga pozdraviti sa «sabahajrula» Vidjeti sre ć u na njegovom licu, to je ž ivot, onaj pravi koji treba ž ivjeti. Osjetiti miris svog doma, slušati svoj unutrašnji glas koji je uvijek nepogrešivo ispravan, koji nas vodi iznova na neki put. Ri č ard Bah  ka ž e da «Istina koju govoriš nema ni prošlost ni budu ć nost. Ona jeste, i to je sve što ona treba da bude». Ž ivot ima smisla samo ako se ž ivi istina. Nema isprike, ne mogu zbog ovoga ili onoga…ne, to nije istina, bje ž anje od sebe je mirenje sa smr ć u. A ž ivot je tako lijep. Mnogo je godina za mnom, razumijevanja, ne razumijevanja, potreba da se dopadnem drugom da bi bila voljena. Danas znam da je to samo izgubljeno vrijeme, ali i ono takvo je donijelo mudrost iz svih tih divnih knjiga uz koje rastemo. Nekome naslovi mogu da izgledaju
1 komentar
Pročitajte više