Preskoči na glavni sadržaj

NIJE POPULARNO «PONAVLJATI» RAZRED U ŠKOLI KOJA SE ZOVE ŽIVOT!




Mnogi od vas su čuli za termin «cjeloživotno obrazovanje» ili kontinuirano učenje. Kod mnogih se javlja otpor pri samoj pomisli da treba nastaviti sa učenjem nakon završetka škole. Kod mnogih se javlja otpor zbog preživljenih trauma tokom školovanja. Kod mnogih se javlja otpor zbog želje za nekim lakšim životom za koji nije potrebna škola. Kad god se govori o obrazovanju, odmah se pojave kritizeri koji su najpametniji na svijetu, što bi rekao moj rahmetli Fiko «nema ga na svijetu». A zapravo uopšte nismo svjesni da smo rođenjem upisani u neformalnu školu koja ne prekida svoj tok, a zove se ŽIVOT.  Svakoga dana učimo nešto novo, pred nama je nepoznato gradivo, lekcije koje su i dosadne i zanimljive i uzbudljive i razumljive i nerazumljive, a zapravo sami vršimo izbore ovih lekcija.

U teškim trenucima postavljamo sebi mnoga pitanja, a nekako ona prateća se odnose na smisao života, date nam uloge… pitanja koja se vjekovima postavljavaju, na prvi pogled jednostavna, a zapravo izuzetno komplicirana. Svako od nas ima svoju misiju. Toliko različiti usmjereni smo jedni na druge, usmjereni smo da učimo jedni od drugih. Na putu koji se zove život nailazimo na izazove, prepreke, iskušenja i sve to uspješno prolazimo. Nismo ni svjesni svog uspjeha jer na uspjeh gledamo kao nešto tako «normalno», a da li je baš sve tako «normalno»?! Lekcije koje «usput» prolazimo zapravo kreiraju naš put i daju mu nevjerovatan značaj i vrijednost. Iz teških, bolnih situacija učimo, kao što učimo iz situacija u kojima smo sretni. Svaki događaj donosi novo saznanje, samo ta svijest zahtjeva budnost. Nemoguće je izbjeći lekcije koje nam sljeduju. U ovoj školi možemo zabušavati, ali biće po onoj narodnoj «što ne platiš na mostu, platit ćeš na ćupriji». Nije popularno ponavljati razred u školi koja se zove ŽIVOT.

Kroz život će vam proći različiti ljudi.  Biće i onih za koje ćete misliti da su sretni, bezbrižni, da sve imaju, zbog kojih ćete postati možda i ljubomorni. Oslobodite se tih misli, ne znate kroz šta su sve ti drugi prolazili i kakve su oni lekcije na svom putu morali savladati. Možda je Vaš put uzbudljiviji i ne tako težak, to ne znate i to za Vas uopšte nije važno. Važni ste Vi, Vaše zadovoljstvo i sreća! Važno je da sledite svoj put i budete svjesni da živite život potpuno drugačiji od svih ostalih ljudi koje poznajete. Na svom putu ostvarenja, otkrivati ćete svoje talente, želje, sposobnosti, a da za mnoge niste ni znali da ih posjedujete. Iznova i iznova ćete upoznavati sebe, «nije život što i polje preći».

Radujte se i prihvatite činjenicu da je učenje divna stvar i da sve dok učite, zapravo živite!

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

A DA PORAZGOVARAMO SA SOBOM ?

Često se pitam odakle potreba za dokazivanjem, za tim nečim «biti nešto», zadiviti druge? Da li je u pitanju nesigurnost ili možda neki kompleks koga nismo svjesni ili pak ako smo ga svjesni ne znamo kako se sa njim izboriti? Teško je naći odgovore ako ne zaronimo duboko u sebe i porazgovaramo sa sobom. U posljednje vrijeme često u tekstovima govorim o intrapersonalnoj komunikaciji, na predavanjima ukazujem na važnost intrapersonalne komunikcije kao početka komunikacije, odnosno preduvjeta za uspostavljanje interpersonalne komunikacije, pa i ostalih oblika komunikacije. Pojasniću zašto toliko insistiranje – ako sebi nismo jasni, ako sebe ne razumijemo, ako nemamo odgovore na pitanja koja sebi postavljamo, pa kako ćemo razgovarati sa drugim. Svjesna sam tog «malog» problema zbog koga se ne obraća pažnja na ukazivanje važnosti tog «porazgovarajmo sa sobom», u našem kulturnom miljeu «samorazgovor» je povezan sa osobom koja je poludjela. Prije nekoliko dana je to vrlo duhovito Rusmi...
2 komentara
Pročitajte više

SVE SMO POBRKALI

Hajde na trenutak da Vas vratim u djetinjstvo…u č ite, u č ite i u ž elji da se poka ž ete u č iteljici ili u č itelju, sve pomiješate jer ne znate kako da u č ite, ve ć napamet da izdeklamujete. I naravno, onda je slijedilo ono toplo divnim maj č inskim glasom«zlato, sve si pomiješao/la». Da  zlo ne bude ve ć e, vremenom nismo puno radili na svojim navikama jer oni koji su trebali da nas usmjere, nisu bili tako vi č ni toj vrsti usmjerenja. Mnogi nisu ni znali šta to treba raditi,  va žno je bilo uraditi zada ću, slušati u č itelja/u č iteljicu, vladati se lijepo na č asu, biti pristojan / a, a ulaziti u neku dubinu postizanja rezultata, to u naše vrijeme nije bilo.  A opet, danas smo to što jesmo, što ni najmanje nije za potcjenjivanje  i zanemarivanje. U školi su nam postavljani jasni zahtjevi, nije bilo sramota dobiti ni lošiju ocjenu jer svaka ocjena je za đ aka, a djelovala je odgojno . Sa druge strane, bilo je puno toplih rije č i. Malo je ...
1 komentar
Pročitajte više

CORONA/COVID - 19 VIRUS, NAŠE NAVIKE I BILL GATES

Zanimljivo je biti na privremenom i neplaniranom odmoru u slu č aju da ste racionalni, da puno ne znate i da ž ivite po onoj staroj «a šta ć emo» i nastavite da radite kao da se ništa oko vas ne dešava, a sve samo iz razloga jer vaši poslodavci ne mare za vas, njih samo zanima njihov profit. Najo č itiji primjer je bankarski sektor. Ako im se ne daj bo ž e obratite, vra ć aju vas na birokratske korake, kao da je najnormalnije da se «šetkate» od šaltera do šaltera i da ovjeravate koje kakve papire. Ako se obratite ljekarima, re ć i ć e vam da ne dolazite, a ne ć e vam re ć i da nemaju dovoljno testova, da nema dovoljno respiratora, ne ć e vam re ć i da su neorganizirani i da mole dragog Boga da im telefon što manje zvoni. Ako odete u apoteke po maske i rukavice, teško ć ete ih na ć i. Masku mo ž ete sami napraviti, a rukavice …pa dobro, ako ih nema, pra ć e te č eš ć e ruke. Ako se odlu č ite ujutru kada otvorite o č i da uklju č ite televizor, re ć i ...
Objavi komentar
Pročitajte više