Preskoči na glavni sadržaj

NIJE POPULARNO «PONAVLJATI» RAZRED U ŠKOLI KOJA SE ZOVE ŽIVOT!




Mnogi od vas su čuli za termin «cjeloživotno obrazovanje» ili kontinuirano učenje. Kod mnogih se javlja otpor pri samoj pomisli da treba nastaviti sa učenjem nakon završetka škole. Kod mnogih se javlja otpor zbog preživljenih trauma tokom školovanja. Kod mnogih se javlja otpor zbog želje za nekim lakšim životom za koji nije potrebna škola. Kad god se govori o obrazovanju, odmah se pojave kritizeri koji su najpametniji na svijetu, što bi rekao moj rahmetli Fiko «nema ga na svijetu». A zapravo uopšte nismo svjesni da smo rođenjem upisani u neformalnu školu koja ne prekida svoj tok, a zove se ŽIVOT.  Svakoga dana učimo nešto novo, pred nama je nepoznato gradivo, lekcije koje su i dosadne i zanimljive i uzbudljive i razumljive i nerazumljive, a zapravo sami vršimo izbore ovih lekcija.

U teškim trenucima postavljamo sebi mnoga pitanja, a nekako ona prateća se odnose na smisao života, date nam uloge… pitanja koja se vjekovima postavljavaju, na prvi pogled jednostavna, a zapravo izuzetno komplicirana. Svako od nas ima svoju misiju. Toliko različiti usmjereni smo jedni na druge, usmjereni smo da učimo jedni od drugih. Na putu koji se zove život nailazimo na izazove, prepreke, iskušenja i sve to uspješno prolazimo. Nismo ni svjesni svog uspjeha jer na uspjeh gledamo kao nešto tako «normalno», a da li je baš sve tako «normalno»?! Lekcije koje «usput» prolazimo zapravo kreiraju naš put i daju mu nevjerovatan značaj i vrijednost. Iz teških, bolnih situacija učimo, kao što učimo iz situacija u kojima smo sretni. Svaki događaj donosi novo saznanje, samo ta svijest zahtjeva budnost. Nemoguće je izbjeći lekcije koje nam sljeduju. U ovoj školi možemo zabušavati, ali biće po onoj narodnoj «što ne platiš na mostu, platit ćeš na ćupriji». Nije popularno ponavljati razred u školi koja se zove ŽIVOT.

Kroz život će vam proći različiti ljudi.  Biće i onih za koje ćete misliti da su sretni, bezbrižni, da sve imaju, zbog kojih ćete postati možda i ljubomorni. Oslobodite se tih misli, ne znate kroz šta su sve ti drugi prolazili i kakve su oni lekcije na svom putu morali savladati. Možda je Vaš put uzbudljiviji i ne tako težak, to ne znate i to za Vas uopšte nije važno. Važni ste Vi, Vaše zadovoljstvo i sreća! Važno je da sledite svoj put i budete svjesni da živite život potpuno drugačiji od svih ostalih ljudi koje poznajete. Na svom putu ostvarenja, otkrivati ćete svoje talente, želje, sposobnosti, a da za mnoge niste ni znali da ih posjedujete. Iznova i iznova ćete upoznavati sebe, «nije život što i polje preći».

Radujte se i prihvatite činjenicu da je učenje divna stvar i da sve dok učite, zapravo živite!

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

SUPER ĆERKA, SUPER MAJKA, SUPER ĆERKA I SUPER OČEKIVANJA

Polako ali neumitno, vreme izmi č e. Taman kada pomislimo da se mo ž emo posvetiti sebi, da dolazi naše vreme, suo č imo se sa nemo ć nim roditeljima i naravno, ona pomisao o «našem vremenu» se odla ž e jer preuzimamo novu ulogu, staratelja svojih roditelja. A kao da je ju č e bilo kada smo dobili po koju pljusku, prekor, kaznu, pri č e o ponašanju, dru ž enju, momcima, dobrim i lošim…sve to tako brzo pro đ e. Toliko ž ivotnih uloga i svaka nosi neku odgovornost. Od deteta se o č ekuje, od tinejd ž era se o č ekuje, od studenta se o č ekuje, od udate ž ene o č ekivanja se multicipliraju - roditelji o č ekuju da ć erka u najboljem svetlu predstavi svoju porodicu, mu ž o č ekuje da ž ena bude po njegovoj meri, da se dopada njemu i celokupnoj njegovoj familiji (to je va ž no njemu i obi č no njegovoj mami), roditelji mu ž a o č ekuju da snaha izrodi naslednike, da obo ž ava njihovog sina, da bude obrazovana i va ž na jer tako i njihov ugled raste. A onda, kada se...
3 komentara
Pročitajte više

A DA PORAZGOVARAMO SA SOBOM ?

Često se pitam odakle potreba za dokazivanjem, za tim nečim «biti nešto», zadiviti druge? Da li je u pitanju nesigurnost ili možda neki kompleks koga nismo svjesni ili pak ako smo ga svjesni ne znamo kako se sa njim izboriti? Teško je naći odgovore ako ne zaronimo duboko u sebe i porazgovaramo sa sobom. U posljednje vrijeme često u tekstovima govorim o intrapersonalnoj komunikaciji, na predavanjima ukazujem na važnost intrapersonalne komunikcije kao početka komunikacije, odnosno preduvjeta za uspostavljanje interpersonalne komunikacije, pa i ostalih oblika komunikacije. Pojasniću zašto toliko insistiranje – ako sebi nismo jasni, ako sebe ne razumijemo, ako nemamo odgovore na pitanja koja sebi postavljamo, pa kako ćemo razgovarati sa drugim. Svjesna sam tog «malog» problema zbog koga se ne obraća pažnja na ukazivanje važnosti tog «porazgovarajmo sa sobom», u našem kulturnom miljeu «samorazgovor» je povezan sa osobom koja je poludjela. Prije nekoliko dana je to vrlo duhovito Rusmi...
2 komentara
Pročitajte više

NE ČEKAJTE NOVO JUTRO...

Umorna, prezasi ć ena, zaljubljena …nešto jeste, a zapravo uop ć e nije va ž no, šta to jeste. Va ž no je ž ivjeti trenutak, osjetiti miris lipe, vidjeti svog komšiju berberina i punim srcem ga pozdraviti sa «sabahajrula» Vidjeti sre ć u na njegovom licu, to je ž ivot, onaj pravi koji treba ž ivjeti. Osjetiti miris svog doma, slušati svoj unutrašnji glas koji je uvijek nepogrešivo ispravan, koji nas vodi iznova na neki put. Ri č ard Bah  ka ž e da «Istina koju govoriš nema ni prošlost ni budu ć nost. Ona jeste, i to je sve što ona treba da bude». Ž ivot ima smisla samo ako se ž ivi istina. Nema isprike, ne mogu zbog ovoga ili onoga…ne, to nije istina, bje ž anje od sebe je mirenje sa smr ć u. A ž ivot je tako lijep. Mnogo je godina za mnom, razumijevanja, ne razumijevanja, potreba da se dopadnem drugom da bi bila voljena. Danas znam da je to samo izgubljeno vrijeme, ali i ono takvo je donijelo mudrost iz svih tih divnih knjiga uz koje rastemo. Nekome naslovi mogu da izgle...
1 komentar
Pročitajte više