Preskoči na glavni sadržaj

MOJIH, TVOJIH, NAŠIH 50+






Pusti strahovi, naši stalni pratioci…to iščekivanje, hoće li i kada će kod mene nastupiti ti zastrašujući «valunzi», postavljate li sebi takva pitanja? Imate osećaj da Vam je koža nekako tanja, kosa lomljiva, bez sjaja, umorni ste, a nije proleće? Vaše telo menja oblik, dobili ste neki kilogram više, plačljivi ste, razdražljivi… nešto se dešava! Prijateljici je otkriven karcinom, dobila je obilno krvarenje u menopauzi, strašna vest. Naravno da smo uplašene i da podsvesno čekamo da se i nama tako što dogodi. Ništa lepo, ništa što obećava neki lepši period pred nama.

Slušali smo od svojih majki, majki svojih prijateljica kako je menopauza grozan period u kome samo možemo očekivati probleme. Unapred u nama izazvani strahovi, a strahovi od čega, od godina koje dolaze i promena koje donose?! Govore nam da treba krenuti u susret menopauzi pa uključiti hormone kako bi je preduhitrile, to su preporuke lekara. Zamislite preporuke lekara koje u vama izazivaju mrzovolju, nelagodu, razrdražljivost… tu nešto ne štima, zar ne? Tako nešto mi nikada nije padalo napamet. Svesna potpuno da godine ne mogu zaustaviti, odlučila sam da  zapravo prigrlim nadolazeće promene. Pitate se kako?! Završila sam u životu sve ono što se od mene kao ćerke, supruge i majke očekivalo. Za razliku od svoje mame donela sam čvrstu odluku da neću služiti  i biti servilna drugima, počeću  da služim sebi, svojim željama i potrebama. Dosta je bilo promišljanja da li će se tom nekom dopasti kako izgledam, šta govorim, način mog odevanja, mojih aktivnosti, mojih interesovanja, da li ću se tom nekom dopasti baš takva kakva jesam? Počinje sve više mi se dopada rečenica «Imam dovoljno godina da mogu reći šta mislim». Zaista je moćna.

Drage prijateljice, jeste li svesne da ste napokon slobodne? Toliko je životnog iskustva za vama da nema mesta strahovima. Na scenu stupaju sve Vaše prednosti. Vreme koje ste poklanjali drugima, poklonite sada sebi – upišite se na kurs slikanja, kurs stranih jezika, krenite na ples, čitajte, pišite, planinarite…sve one skrivene želje i talente aktivirajte, budite zadovoljne i sretne. Volite i ne bojte se emocije, tako ćete biti i voljene. Nije kasno ni da se zaljubite, uvek je vreme za pravi početak. Odlučite se za sreću, ona nije nedostižna.  Ako sreću vezujete za materiju, nešto ste u prvih 50. pogrešno naučile. Sreća je u Vama, potrebno je samo po sebi zagrepsti i sreću ćete pronaći. Žive ste, imate priliku da režirate svoj film, u njemu igrate glavnu ulogu. Glupo je ovakvu šansu prokockati, mi smo pametne cure J

Ne pamtim da sam se bolje osećala nego sa početkom ovih 50+. Po prvi put postajem zadovoljna sobom, učim da cenim  ono što sam postigla, svesna da ne mogu imati telo tinejdžerke, ali mogu imati telo uz pomoć moje Minje zbog koga ću se sebi dopadati, a to je sasvim dovoljno. Sa svojom «Pozitivom» i svojim prijateljima želim što intezivnije da živim. U punoći  života su svi naši izazovi, kako moj prijatelj Asim Bešlija to lepo kaže «Ja sam bitna».

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

APORIJE INTERKULTURALNE KOMUNIKACIJE

Prenosim Vam svoj rad pisan za konferenciju u Opatiji. Pitanje interkulturalne komunikacije osnov za uspostavljanje dijaloga na našim prostorima.  Sažetak: Poslije velikih patnji, nesreća, opčinjenosti strahom, mržnjom i nepovjerenjem, nacionalnom i vjerskom ostrašćenošću, postavlja se pitanje postoji li za uspostavljanje interkulturalne komunikacije dovoljno tolerantnosti na prostoru bivše Jugoslavije? U vrijeme prijelaza iz socijalizma u kapitalizam, socijalno je uništen pojedinac, što je rezultiralo jačanjem kolektivnog identiteta. Pripadnost zatvorenoj zajednici ojačalo je mržnju prema svemu nepoznatom i neizvjesnom. Prisjetimo se Dvornikovića: „Naš čovek u suštini poznaje samo obe krajnosti: apsolutnu veru i zanos ili duboko nepoverenje i odvratnost“. Vladajuće elite opstaju na manipulaciji emocijama, šireći ideologiju nacionalne pripadnosti. Nažalost, politička neosviještenost i zavedenost idu i dalje pa tako uzrokuju i antagonizam unutar istog naroda dokazivanjem lokalnih

SREĆU ČINE MALE STVARI

U moru dnevnih događaja, zahtjeva, očekivanja, dnevnih vijesti od kojih mnogi žele da pobjegnu, u moru obaveza i odgovornosti, stignete li da pomislite na sebe i svoje želje? Šta Vas čini sretnima? Imate li neko svoje mjesto koje davno niste posjetili? Kada ste posljednji put bili na žuru ili sa prijateljima na utakmici ili možda na nekoj modnoj reviji? A u nekoj dobroj, onoj staroj, pravoj kafani gdje su stolovi i dalje prekriveni stoljnjacima crveno-bijelih kockica i gdje se rakija služi u čokanjčićima? Ili, kada ste posljednji put onako bez ikakve obaveze gluvarili ulicama svoga grada, a da niste pogledali na sat u obavezi da se vratite kući? Ako bih nastavila da Vas podsjećam šta odavno niste uradili, rastužila bih Vas, a to ne želim. Želim da Vas vratim sebi jer ne želim da zaboravite na sebe. Živi ste! Nisu Vam potrebni prokleti novci, to je samo izgovor. Potrebna Vam je želja da se otisnite i uradite ono što zaista želite. Sa prijateljima ili bez n

CORONA/COVID - 19 VIRUS, NAŠE NAVIKE I BILL GATES

Zanimljivo je biti na privremenom i neplaniranom odmoru u slu č aju da ste racionalni, da puno ne znate i da ž ivite po onoj staroj «a šta ć emo» i nastavite da radite kao da se ništa oko vas ne dešava, a sve samo iz razloga jer vaši poslodavci ne mare za vas, njih samo zanima njihov profit. Najo č itiji primjer je bankarski sektor. Ako im se ne daj bo ž e obratite, vra ć aju vas na birokratske korake, kao da je najnormalnije da se «šetkate» od šaltera do šaltera i da ovjeravate koje kakve papire. Ako se obratite ljekarima, re ć i ć e vam da ne dolazite, a ne ć e vam re ć i da nemaju dovoljno testova, da nema dovoljno respiratora, ne ć e vam re ć i da su neorganizirani i da mole dragog Boga da im telefon što manje zvoni. Ako odete u apoteke po maske i rukavice, teško ć ete ih na ć i. Masku mo ž ete sami napraviti, a rukavice …pa dobro, ako ih nema, pra ć e te č eš ć e ruke. Ako se odlu č ite ujutru kada otvorite o č i da uklju č ite televizor, re ć i