Preskoči na glavni sadržaj

DUBOKO SE IZVINJAVAM



Duboko se izvinjavam vladajućim strankama što imam ideje koje ugrožavaju njihove interese, što sam došla u BiH naivno misleći da nije važno kako se zoveš, da je jedino važno biti čovjek. Izvinjavam se za hiljade i hiljade pređenih kilometara koji me nisu pokolebali da se vratim u Srbiju. Izvinjavam se za organizacije međunarodnih konferencija koje sam radila iz srca želeći da inicijativama probudim uspavanu akademsku zajednicu. Izvinjavam se za projekat Geoparka koji otvara nova radna mjesta, ostavlja mlade stručnjake u zemlji, promovira Bosnu i Hercegovinu u svijetu na jedan drugi način, a da to nisu ratni sukobi, kršenje ljudskih prava i korupcija. Izvinjavam se za pokretanje inicijativa sa evropskim stručnjacima na polju obrazovanja i obuka. Izvinjavam se zbog aktivnosti na polju ženskih prava, borbi za žene koje imaju znanje i svoj integritet, borbi za žene da postanu vidljive i prepoznate. Izvinjavam se na osnivanju  visokoškolske institucije u kojoj se obrazuju slobodno misleći mladi ljudi, koji će sutra biti predvodnici promjena u svojoj zemlji. Izvinjavam se na slobodi govora, ali nikada nisam ništa izjavila što nije činjenična istina. Ona boli, zar ne?!

E …a sada svi Vi sa Vašim portalima i izvjesnim Asimima i tamo nekima koji trpaju u gepek treba da se izvinite meni, za slijedeće – stigmatizaciju, reketiranje, širenje laži, medijsku hajku i medijsku blokadu, za botove koji nas napadaju na društvenim mrežama, hinjski organizirane bojkote, za svu površnost i nepriznavanje znanja, za krađu ideja, zatvaranje vrata, miniranje svake inicijative koja donosi dobro običnim ljudima, za sve inspekcije koje nam šaljete, za KOS-ovce koje nam podmećete, za atmosferu koju stvarate na polju obrazovanja, sve vaše prodavnice diploma…za osjećaj da neko ide stalno iza mene i govori "NE".


Izvinula sam Vam se za dobre ideje, ljubav, želju i muku koju stoički podnosim, a sve samo iz jednog jedinog razloga, želim da živim u ovoj divnoj zemlji među ovim divnim ljudima i da radim posao koji najviše volim – da obrazujem mlade ljude.

Ne morate da mi se izvinite, možete i ovoga puta da me ignorirate, samo Vas molim, Školu i sve nas ostavite na miru, pustite nas da radimo za dobro Bosne i Hercegovine!

PS. U vladajućim strankama ima divnih ljudi koji su moji prijatelji, koje izuzetno cijenim i volim, ali nažalost, oni nemaju tu moć da promjene politiku.



Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

SUPER ĆERKA, SUPER MAJKA, SUPER ĆERKA I SUPER OČEKIVANJA

Polako ali neumitno, vreme izmi č e. Taman kada pomislimo da se mo ž emo posvetiti sebi, da dolazi naše vreme, suo č imo se sa nemo ć nim roditeljima i naravno, ona pomisao o «našem vremenu» se odla ž e jer preuzimamo novu ulogu, staratelja svojih roditelja. A kao da je ju č e bilo kada smo dobili po koju pljusku, prekor, kaznu, pri č e o ponašanju, dru ž enju, momcima, dobrim i lošim…sve to tako brzo pro đ e. Toliko ž ivotnih uloga i svaka nosi neku odgovornost. Od deteta se o č ekuje, od tinejd ž era se o č ekuje, od studenta se o č ekuje, od udate ž ene o č ekivanja se multicipliraju - roditelji o č ekuju da ć erka u najboljem svetlu predstavi svoju porodicu, mu ž o č ekuje da ž ena bude po njegovoj meri, da se dopada njemu i celokupnoj njegovoj familiji (to je va ž no njemu i obi č no njegovoj mami), roditelji mu ž a o č ekuju da snaha izrodi naslednike, da obo ž ava njihovog sina, da bude obrazovana i va ž na jer tako i njihov ugled raste. A onda, kada se...

A DA PORAZGOVARAMO SA SOBOM ?

Često se pitam odakle potreba za dokazivanjem, za tim nečim «biti nešto», zadiviti druge? Da li je u pitanju nesigurnost ili možda neki kompleks koga nismo svjesni ili pak ako smo ga svjesni ne znamo kako se sa njim izboriti? Teško je naći odgovore ako ne zaronimo duboko u sebe i porazgovaramo sa sobom. U posljednje vrijeme često u tekstovima govorim o intrapersonalnoj komunikaciji, na predavanjima ukazujem na važnost intrapersonalne komunikcije kao početka komunikacije, odnosno preduvjeta za uspostavljanje interpersonalne komunikacije, pa i ostalih oblika komunikacije. Pojasniću zašto toliko insistiranje – ako sebi nismo jasni, ako sebe ne razumijemo, ako nemamo odgovore na pitanja koja sebi postavljamo, pa kako ćemo razgovarati sa drugim. Svjesna sam tog «malog» problema zbog koga se ne obraća pažnja na ukazivanje važnosti tog «porazgovarajmo sa sobom», u našem kulturnom miljeu «samorazgovor» je povezan sa osobom koja je poludjela. Prije nekoliko dana je to vrlo duhovito Rusmi...

NE ČEKAJTE NOVO JUTRO...

Umorna, prezasi ć ena, zaljubljena …nešto jeste, a zapravo uop ć e nije va ž no, šta to jeste. Va ž no je ž ivjeti trenutak, osjetiti miris lipe, vidjeti svog komšiju berberina i punim srcem ga pozdraviti sa «sabahajrula» Vidjeti sre ć u na njegovom licu, to je ž ivot, onaj pravi koji treba ž ivjeti. Osjetiti miris svog doma, slušati svoj unutrašnji glas koji je uvijek nepogrešivo ispravan, koji nas vodi iznova na neki put. Ri č ard Bah  ka ž e da «Istina koju govoriš nema ni prošlost ni budu ć nost. Ona jeste, i to je sve što ona treba da bude». Ž ivot ima smisla samo ako se ž ivi istina. Nema isprike, ne mogu zbog ovoga ili onoga…ne, to nije istina, bje ž anje od sebe je mirenje sa smr ć u. A ž ivot je tako lijep. Mnogo je godina za mnom, razumijevanja, ne razumijevanja, potreba da se dopadnem drugom da bi bila voljena. Danas znam da je to samo izgubljeno vrijeme, ali i ono takvo je donijelo mudrost iz svih tih divnih knjiga uz koje rastemo. Nekome naslovi mogu da izgle...