Preskoči na glavni sadržaj

DUBOKO SE IZVINJAVAM



Duboko se izvinjavam vladajućim strankama što imam ideje koje ugrožavaju njihove interese, što sam došla u BiH naivno misleći da nije važno kako se zoveš, da je jedino važno biti čovjek. Izvinjavam se za hiljade i hiljade pređenih kilometara koji me nisu pokolebali da se vratim u Srbiju. Izvinjavam se za organizacije međunarodnih konferencija koje sam radila iz srca želeći da inicijativama probudim uspavanu akademsku zajednicu. Izvinjavam se za projekat Geoparka koji otvara nova radna mjesta, ostavlja mlade stručnjake u zemlji, promovira Bosnu i Hercegovinu u svijetu na jedan drugi način, a da to nisu ratni sukobi, kršenje ljudskih prava i korupcija. Izvinjavam se za pokretanje inicijativa sa evropskim stručnjacima na polju obrazovanja i obuka. Izvinjavam se zbog aktivnosti na polju ženskih prava, borbi za žene koje imaju znanje i svoj integritet, borbi za žene da postanu vidljive i prepoznate. Izvinjavam se na osnivanju  visokoškolske institucije u kojoj se obrazuju slobodno misleći mladi ljudi, koji će sutra biti predvodnici promjena u svojoj zemlji. Izvinjavam se na slobodi govora, ali nikada nisam ništa izjavila što nije činjenična istina. Ona boli, zar ne?!

E …a sada svi Vi sa Vašim portalima i izvjesnim Asimima i tamo nekima koji trpaju u gepek treba da se izvinite meni, za slijedeće – stigmatizaciju, reketiranje, širenje laži, medijsku hajku i medijsku blokadu, za botove koji nas napadaju na društvenim mrežama, hinjski organizirane bojkote, za svu površnost i nepriznavanje znanja, za krađu ideja, zatvaranje vrata, miniranje svake inicijative koja donosi dobro običnim ljudima, za sve inspekcije koje nam šaljete, za KOS-ovce koje nam podmećete, za atmosferu koju stvarate na polju obrazovanja, sve vaše prodavnice diploma…za osjećaj da neko ide stalno iza mene i govori "NE".


Izvinula sam Vam se za dobre ideje, ljubav, želju i muku koju stoički podnosim, a sve samo iz jednog jedinog razloga, želim da živim u ovoj divnoj zemlji među ovim divnim ljudima i da radim posao koji najviše volim – da obrazujem mlade ljude.

Ne morate da mi se izvinite, možete i ovoga puta da me ignorirate, samo Vas molim, Školu i sve nas ostavite na miru, pustite nas da radimo za dobro Bosne i Hercegovine!

PS. U vladajućim strankama ima divnih ljudi koji su moji prijatelji, koje izuzetno cijenim i volim, ali nažalost, oni nemaju tu moć da promjene politiku.



Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

APORIJE INTERKULTURALNE KOMUNIKACIJE

Prenosim Vam svoj rad pisan za konferenciju u Opatiji. Pitanje interkulturalne komunikacije osnov za uspostavljanje dijaloga na našim prostorima.  Sažetak: Poslije velikih patnji, nesreća, opčinjenosti strahom, mržnjom i nepovjerenjem, nacionalnom i vjerskom ostrašćenošću, postavlja se pitanje postoji li za uspostavljanje interkulturalne komunikacije dovoljno tolerantnosti na prostoru bivše Jugoslavije? U vrijeme prijelaza iz socijalizma u kapitalizam, socijalno je uništen pojedinac, što je rezultiralo jačanjem kolektivnog identiteta. Pripadnost zatvorenoj zajednici ojačalo je mržnju prema svemu nepoznatom i neizvjesnom. Prisjetimo se Dvornikovića: „Naš čovek u suštini poznaje samo obe krajnosti: apsolutnu veru i zanos ili duboko nepoverenje i odvratnost“. Vladajuće elite opstaju na manipulaciji emocijama, šireći ideologiju nacionalne pripadnosti. Nažalost, politička neosviještenost i zavedenost idu i dalje pa tako uzrokuju i antagonizam unutar istog naroda dokazivanjem lokalnih

SREĆU ČINE MALE STVARI

U moru dnevnih događaja, zahtjeva, očekivanja, dnevnih vijesti od kojih mnogi žele da pobjegnu, u moru obaveza i odgovornosti, stignete li da pomislite na sebe i svoje želje? Šta Vas čini sretnima? Imate li neko svoje mjesto koje davno niste posjetili? Kada ste posljednji put bili na žuru ili sa prijateljima na utakmici ili možda na nekoj modnoj reviji? A u nekoj dobroj, onoj staroj, pravoj kafani gdje su stolovi i dalje prekriveni stoljnjacima crveno-bijelih kockica i gdje se rakija služi u čokanjčićima? Ili, kada ste posljednji put onako bez ikakve obaveze gluvarili ulicama svoga grada, a da niste pogledali na sat u obavezi da se vratite kući? Ako bih nastavila da Vas podsjećam šta odavno niste uradili, rastužila bih Vas, a to ne želim. Želim da Vas vratim sebi jer ne želim da zaboravite na sebe. Živi ste! Nisu Vam potrebni prokleti novci, to je samo izgovor. Potrebna Vam je želja da se otisnite i uradite ono što zaista želite. Sa prijateljima ili bez n

CORONA/COVID - 19 VIRUS, NAŠE NAVIKE I BILL GATES

Zanimljivo je biti na privremenom i neplaniranom odmoru u slu č aju da ste racionalni, da puno ne znate i da ž ivite po onoj staroj «a šta ć emo» i nastavite da radite kao da se ništa oko vas ne dešava, a sve samo iz razloga jer vaši poslodavci ne mare za vas, njih samo zanima njihov profit. Najo č itiji primjer je bankarski sektor. Ako im se ne daj bo ž e obratite, vra ć aju vas na birokratske korake, kao da je najnormalnije da se «šetkate» od šaltera do šaltera i da ovjeravate koje kakve papire. Ako se obratite ljekarima, re ć i ć e vam da ne dolazite, a ne ć e vam re ć i da nemaju dovoljno testova, da nema dovoljno respiratora, ne ć e vam re ć i da su neorganizirani i da mole dragog Boga da im telefon što manje zvoni. Ako odete u apoteke po maske i rukavice, teško ć ete ih na ć i. Masku mo ž ete sami napraviti, a rukavice …pa dobro, ako ih nema, pra ć e te č eš ć e ruke. Ako se odlu č ite ujutru kada otvorite o č i da uklju č ite televizor, re ć i