Preskoči na glavni sadržaj

DUBOKO SE IZVINJAVAM



Duboko se izvinjavam vladajućim strankama što imam ideje koje ugrožavaju njihove interese, što sam došla u BiH naivno misleći da nije važno kako se zoveš, da je jedino važno biti čovjek. Izvinjavam se za hiljade i hiljade pređenih kilometara koji me nisu pokolebali da se vratim u Srbiju. Izvinjavam se za organizacije međunarodnih konferencija koje sam radila iz srca želeći da inicijativama probudim uspavanu akademsku zajednicu. Izvinjavam se za projekat Geoparka koji otvara nova radna mjesta, ostavlja mlade stručnjake u zemlji, promovira Bosnu i Hercegovinu u svijetu na jedan drugi način, a da to nisu ratni sukobi, kršenje ljudskih prava i korupcija. Izvinjavam se za pokretanje inicijativa sa evropskim stručnjacima na polju obrazovanja i obuka. Izvinjavam se zbog aktivnosti na polju ženskih prava, borbi za žene koje imaju znanje i svoj integritet, borbi za žene da postanu vidljive i prepoznate. Izvinjavam se na osnivanju  visokoškolske institucije u kojoj se obrazuju slobodno misleći mladi ljudi, koji će sutra biti predvodnici promjena u svojoj zemlji. Izvinjavam se na slobodi govora, ali nikada nisam ništa izjavila što nije činjenična istina. Ona boli, zar ne?!

E …a sada svi Vi sa Vašim portalima i izvjesnim Asimima i tamo nekima koji trpaju u gepek treba da se izvinite meni, za slijedeće – stigmatizaciju, reketiranje, širenje laži, medijsku hajku i medijsku blokadu, za botove koji nas napadaju na društvenim mrežama, hinjski organizirane bojkote, za svu površnost i nepriznavanje znanja, za krađu ideja, zatvaranje vrata, miniranje svake inicijative koja donosi dobro običnim ljudima, za sve inspekcije koje nam šaljete, za KOS-ovce koje nam podmećete, za atmosferu koju stvarate na polju obrazovanja, sve vaše prodavnice diploma…za osjećaj da neko ide stalno iza mene i govori "NE".


Izvinula sam Vam se za dobre ideje, ljubav, želju i muku koju stoički podnosim, a sve samo iz jednog jedinog razloga, želim da živim u ovoj divnoj zemlji među ovim divnim ljudima i da radim posao koji najviše volim – da obrazujem mlade ljude.

Ne morate da mi se izvinite, možete i ovoga puta da me ignorirate, samo Vas molim, Školu i sve nas ostavite na miru, pustite nas da radimo za dobro Bosne i Hercegovine!

PS. U vladajućim strankama ima divnih ljudi koji su moji prijatelji, koje izuzetno cijenim i volim, ali nažalost, oni nemaju tu moć da promjene politiku.



Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

A DA PORAZGOVARAMO SA SOBOM ?

Često se pitam odakle potreba za dokazivanjem, za tim nečim «biti nešto», zadiviti druge? Da li je u pitanju nesigurnost ili možda neki kompleks koga nismo svjesni ili pak ako smo ga svjesni ne znamo kako se sa njim izboriti? Teško je naći odgovore ako ne zaronimo duboko u sebe i porazgovaramo sa sobom. U posljednje vrijeme često u tekstovima govorim o intrapersonalnoj komunikaciji, na predavanjima ukazujem na važnost intrapersonalne komunikcije kao početka komunikacije, odnosno preduvjeta za uspostavljanje interpersonalne komunikacije, pa i ostalih oblika komunikacije. Pojasniću zašto toliko insistiranje – ako sebi nismo jasni, ako sebe ne razumijemo, ako nemamo odgovore na pitanja koja sebi postavljamo, pa kako ćemo razgovarati sa drugim. Svjesna sam tog «malog» problema zbog koga se ne obraća pažnja na ukazivanje važnosti tog «porazgovarajmo sa sobom», u našem kulturnom miljeu «samorazgovor» je povezan sa osobom koja je poludjela. Prije nekoliko dana je to vrlo duhovito Rusmi...
2 komentara
Pročitajte više

CORONA/COVID - 19 VIRUS, NAŠE NAVIKE I BILL GATES

Zanimljivo je biti na privremenom i neplaniranom odmoru u slu č aju da ste racionalni, da puno ne znate i da ž ivite po onoj staroj «a šta ć emo» i nastavite da radite kao da se ništa oko vas ne dešava, a sve samo iz razloga jer vaši poslodavci ne mare za vas, njih samo zanima njihov profit. Najo č itiji primjer je bankarski sektor. Ako im se ne daj bo ž e obratite, vra ć aju vas na birokratske korake, kao da je najnormalnije da se «šetkate» od šaltera do šaltera i da ovjeravate koje kakve papire. Ako se obratite ljekarima, re ć i ć e vam da ne dolazite, a ne ć e vam re ć i da nemaju dovoljno testova, da nema dovoljno respiratora, ne ć e vam re ć i da su neorganizirani i da mole dragog Boga da im telefon što manje zvoni. Ako odete u apoteke po maske i rukavice, teško ć ete ih na ć i. Masku mo ž ete sami napraviti, a rukavice …pa dobro, ako ih nema, pra ć e te č eš ć e ruke. Ako se odlu č ite ujutru kada otvorite o č i da uklju č ite televizor, re ć i ...
Objavi komentar
Pročitajte više

SVE SMO POBRKALI

Hajde na trenutak da Vas vratim u djetinjstvo…u č ite, u č ite i u ž elji da se poka ž ete u č iteljici ili u č itelju, sve pomiješate jer ne znate kako da u č ite, ve ć napamet da izdeklamujete. I naravno, onda je slijedilo ono toplo divnim maj č inskim glasom«zlato, sve si pomiješao/la». Da  zlo ne bude ve ć e, vremenom nismo puno radili na svojim navikama jer oni koji su trebali da nas usmjere, nisu bili tako vi č ni toj vrsti usmjerenja. Mnogi nisu ni znali šta to treba raditi,  va žno je bilo uraditi zada ću, slušati u č itelja/u č iteljicu, vladati se lijepo na č asu, biti pristojan / a, a ulaziti u neku dubinu postizanja rezultata, to u naše vrijeme nije bilo.  A opet, danas smo to što jesmo, što ni najmanje nije za potcjenjivanje  i zanemarivanje. U školi su nam postavljani jasni zahtjevi, nije bilo sramota dobiti ni lošiju ocjenu jer svaka ocjena je za đ aka, a djelovala je odgojno . Sa druge strane, bilo je puno toplih rije č i. Malo je ...
1 komentar
Pročitajte više