Preskoči na glavni sadržaj

ŠTA TKO SLAVI 8.MARTA?




Prije nepunih 21 dan slavilo se Valentinovo i svi su se jako, jako voljeli po društvenim mrežama. Dok se nije raspala velika država, Valentinovo su retki slavili, a onda smo se izborili za demokraciju/demokratiju pa smo napravili od svojih života «paradu pijanstva i kiča» što bi rekao Đole Balašević. Sterijine Feme šetaju našim palankama, a Nušićeve gospođe ministarke su ogledalo vlada koje imamo. Interesantno je ići u susret 8. martu da vidimo tko šta slavi. 
U Srbiji se uvođenjem demokratije deo vlasti odricao 8. marta kao komunističkog praznika bez obzira što se na ulicama histerično prodavalo cvijeće, parfimerije su ostajale bez prosečno skupih parfema, pa čak i zlatarske radnje su dobro radile tih dana. Najskuplji pokloni su bili rezervisani za učiteljice, po koju nastavnicu, razrednicu, neku suprugu, ali su 8. marta najviše profitirale ljubavnice. To je ona nagrada koja slijedi za ukradenu ljubav. Vjerujem da se u ovih 20 godina nije puno promijenilo, navike su čudo 😉
U Hrvatskoj po mojim skromnim saznanjima sve na nekoj višoj razini, SDP je bio u vlasti pa su se žene organizirale kako dolikuje.  Naravno da se opozicija gnušala praznika, ali praznik se ipak slavio. Vjerujem da su karanfile i u Hrvatskoj pobijedili buketi ruža i još koje kakvih cvijetića , a što se tiče poklončića…što ste na višoj razini, poklončići su skuplji 😂
A u našoj lijepoj BiH da nije Fondacije «Cure» ne bi znali šta se slavi 8. marta. «Cure» su rijetki izdanak čiji se pelcer prima, sramežljivo, ali se prima. Da ne povjerujete, svi veliki hoteli u Sarajevu su već od sutra, 6. marta puni, sve je rasprodato, od 6. marta se slavi 8. mart…to mu dođe ko Ivkova slava J Pokloni se podrazumijevaju, u Bosni i Hercegovini uz poklon obavezno ide i cvijeće.  

Zbog parade neznanja, da se podsjetimo šta je 8. mart - davne 1857. u Njujorku, žene zaposlene u tekstilnoj industriji su demonstrirale zbog loših radnih uvjeta i niskih plata. Te iste žene su dva mjeseca kasnije osnovale svoj sindikat. Najpoznatiji je događaj iz 1908. kada je Njujorkom marširalo  15.000 žena tražeći kraće radno vrijeme, veće plate i demokratsko pravo glasa. U Kopenhagenu je 1910. organizovana prva Međunarodna konferencija žena u organizaciji Socijalističke internacionale. Njemačka ljevičarka Luiza Cic inspirisana Amerikankama, predložila je organizovanje Međunarodnog dana žena. Inicijativu sprovođenja dana žena preuzela je njemačka feministkinja i ljevičarka Klara Cetkin sa idejom borbe za jednaka prava i demokratsko pravo glasa.

U BiH bi trebalo žene da ovog dana izađu na ulice i da se bore za priznavanje svog znanja, svojih sposobnosti, svoje mjesto u političkom životu jer žena je u politici iskorištena. Nametnuta evropska pravila ogolila su lica i naličja naših samoprozvanih političara. Kada ih malo bolje pogledate, nit glasa, nit stasa. Još je nama i dobro kakvi nas predstavljaju. A Feme i gospođe ministarke su njihovo ogledalo.

E moja Bosno i Hercegovino…😭

PS. Dragi moji, možete me 8. marta naći u Spazio Gourmentu, nedjelja je, a ja nedeljom uživam u «Jutarnjem listu», velikoj kafi s mlijekom i duhu Italije na Marin dvoru.


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

KAKO SAM POSTALA DRŽAVNI NEPRIJATELJ

Užasnuta otvorenim jezikom mržnje zbog drugačijih uverenja,   razlog je ovog teksta. Potpuno svesna da živimo u turbulentnom vremenu, u vremenu gde je kriza na svim nivoima dovedena do usijanja, u vremenu kome se sa Evropskom unijom manipuliše i niko ne govori istinu jer istinom bi se izgubila kupovina vremena, ne bojim se za reči koje izgovaram i koje stavim na papir. Ponosim se svima Vama koji ste moji prijatelji na ovoj društvenoj mreži i sve Vas jako cenim i poštujem iako nismo svi niti istih verskih opredeljenja, niti istih političkih stanovišta. Volim Vas jer ste otvoreni i što želite da na svoj način učinite nešto dobro za društvo u kome živite. Optužena sam da radim protiv interesa Republike Srpske i srpskih nacionalnih interesa, da sam islamistički provokator, da radim pod Kundehovom zastavom (ne znam kakva je to Kundehova zastava, a volela bih da znam), da radim na genocidu u Evropi. Od toliko teških optužbi, krenuću od «Kundehove zastave», jer na svim pretraž...

NE ČEKAJTE NOVO JUTRO...

Umorna, prezasi ć ena, zaljubljena …nešto jeste, a zapravo uop ć e nije va ž no, šta to jeste. Va ž no je ž ivjeti trenutak, osjetiti miris lipe, vidjeti svog komšiju berberina i punim srcem ga pozdraviti sa «sabahajrula» Vidjeti sre ć u na njegovom licu, to je ž ivot, onaj pravi koji treba ž ivjeti. Osjetiti miris svog doma, slušati svoj unutrašnji glas koji je uvijek nepogrešivo ispravan, koji nas vodi iznova na neki put. Ri č ard Bah  ka ž e da «Istina koju govoriš nema ni prošlost ni budu ć nost. Ona jeste, i to je sve što ona treba da bude». Ž ivot ima smisla samo ako se ž ivi istina. Nema isprike, ne mogu zbog ovoga ili onoga…ne, to nije istina, bje ž anje od sebe je mirenje sa smr ć u. A ž ivot je tako lijep. Mnogo je godina za mnom, razumijevanja, ne razumijevanja, potreba da se dopadnem drugom da bi bila voljena. Danas znam da je to samo izgubljeno vrijeme, ali i ono takvo je donijelo mudrost iz svih tih divnih knjiga uz koje rastemo. Nekome naslovi mogu da izgle...

VIŠE NIŠTA NEĆE BITI ISTO

Toliko tema o kojima se može govoriti, a mi smo se zatvorili  na relacijama - propadanja država – lupanja u šerpe i lonce – stare, već viđene i oprobane metode, krađe – prevare – manipulacije – kršenje ljudskih prava – respiratori – maline – rast broja nezaposlenih – nesnalaženje jedne ministarke…i još i još i još…toliko toga za pobrojati. Nije uopšte sporna lista spornih stvari, sporna je istina – NEPOSTOJANJE AKTIVIZMA U REALNOM SVIJETU! Na društvenim mrežama smo svi  jaki na riječima, ali gospodo draga, jeste li zaboravili da ste se kao djeca znali pobuniti ako vam se nešto ne dopada?! Kako ste taj bunt ispoljavali kada nije bilo društvenih mreža? Kako smo oborili Miloševića bez društvenih mreža? Metod «Milošević» je pluskvamperfekat, probudimo kreativnost u sebi, manimo se lupanja u šerpe i lonce. Znam da ste umorni baš kao i ja, ali ne toliko da nam nije stalo do svog života, života naše djece i života onih koji će doći. Šta smo uradili za ovih 30 godina – svojo...