Preskoči na glavni sadržaj

IMA LI NADE ZA OBRAZOVANJE U BOSNI I HERCEGOVINI?

Juče je u Konjicu održan okrugli sto na temu "Ishodi obrazovanja i tržište rada". O ovako ozbiljnim pitanjima razgovaralo se u gradu koji verovatno postoji još samo na mapi i u srcima onih koji su vezani za njega.  Domicijalno stanovništvo ovde živi od danas do sutra, o budućnosti i ne razmišlja. Ne pamti Konjic, a ni zelena reka da je iko do sada uspeo da tako eminentna imena iz obrazovanja okupi na jednom mestu, kao što je to uradila Visoka škola za turizam i menadžment Konjic. Konjičani i ne znaju da fakultet postoji, a na fakultetu se tako dobre stvari dešavaju. To je usud palanke, koja slavi smrt, a o uspesima ne govori. Baš kao što je govorio i Radomir Konstatinović. No, ništa nije moglo umanjiti ono što se na tom mestu čulo. Obrazovanje, ovako kako se danas organizuje i sprovodi nema svoju budućnost. Taj okoštali sistem je u svetu davno prevaziđen. Društvo diploma nestaje. Traži se znanje i kompetencije. Podaci sa tržišta rada koji govore o velikoj nezaposlenosti, otvaraju mnoga pitanja - odgovornost zbog neusaglašenosti sveta rada i sveta obrazovanja, odgovornost zbog promašenih reformi , motivisanost mladih za obrazovanjem, motivisanost mladih da traže posao, motivisanost mladih da ostanu u svojoj zemlji, koketiranje bivših republika  sa Evropom, medijska manipulacija i mnoga druga pitanja.  Hrvatska kao članica EU govori o globalnim svetskim tokovima u obrazovanju, Srbija na svom putu ka Evropi, trudi se da uhvati  korak sa Evropom, pa i ponešto ulaže u obrazovanje, a BiH razmišlja kako da prekopira finski sistem obrazovanja, misleći da će tako rešiti sve svoje probleme.
Tragična je sudbina Bosne i Hecegovine. Toliko lepa zemlja, a toliko nesretna.  Okruženje nam izmiče, a mi zbog neodgovornih političara zatvaramo se sve više. Bojim se da ovako dobre stvari neće ugledati svetlo dana. Tunel je  jako dug i u njemu konstatno vlada mrak.





Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

APORIJE INTERKULTURALNE KOMUNIKACIJE

Prenosim Vam svoj rad pisan za konferenciju u Opatiji. Pitanje interkulturalne komunikacije osnov za uspostavljanje dijaloga na našim prostorima.  Sažetak: Poslije velikih patnji, nesreća, opčinjenosti strahom, mržnjom i nepovjerenjem, nacionalnom i vjerskom ostrašćenošću, postavlja se pitanje postoji li za uspostavljanje interkulturalne komunikacije dovoljno tolerantnosti na prostoru bivše Jugoslavije? U vrijeme prijelaza iz socijalizma u kapitalizam, socijalno je uništen pojedinac, što je rezultiralo jačanjem kolektivnog identiteta. Pripadnost zatvorenoj zajednici ojačalo je mržnju prema svemu nepoznatom i neizvjesnom. Prisjetimo se Dvornikovića: „Naš čovek u suštini poznaje samo obe krajnosti: apsolutnu veru i zanos ili duboko nepoverenje i odvratnost“. Vladajuće elite opstaju na manipulaciji emocijama, šireći ideologiju nacionalne pripadnosti. Nažalost, politička neosviještenost i zavedenost idu i dalje pa tako uzrokuju i antagonizam unutar istog naroda dokazivanjem lokalnih

SREĆU ČINE MALE STVARI

U moru dnevnih događaja, zahtjeva, očekivanja, dnevnih vijesti od kojih mnogi žele da pobjegnu, u moru obaveza i odgovornosti, stignete li da pomislite na sebe i svoje želje? Šta Vas čini sretnima? Imate li neko svoje mjesto koje davno niste posjetili? Kada ste posljednji put bili na žuru ili sa prijateljima na utakmici ili možda na nekoj modnoj reviji? A u nekoj dobroj, onoj staroj, pravoj kafani gdje su stolovi i dalje prekriveni stoljnjacima crveno-bijelih kockica i gdje se rakija služi u čokanjčićima? Ili, kada ste posljednji put onako bez ikakve obaveze gluvarili ulicama svoga grada, a da niste pogledali na sat u obavezi da se vratite kući? Ako bih nastavila da Vas podsjećam šta odavno niste uradili, rastužila bih Vas, a to ne želim. Želim da Vas vratim sebi jer ne želim da zaboravite na sebe. Živi ste! Nisu Vam potrebni prokleti novci, to je samo izgovor. Potrebna Vam je želja da se otisnite i uradite ono što zaista želite. Sa prijateljima ili bez n

CORONA/COVID - 19 VIRUS, NAŠE NAVIKE I BILL GATES

Zanimljivo je biti na privremenom i neplaniranom odmoru u slu č aju da ste racionalni, da puno ne znate i da ž ivite po onoj staroj «a šta ć emo» i nastavite da radite kao da se ništa oko vas ne dešava, a sve samo iz razloga jer vaši poslodavci ne mare za vas, njih samo zanima njihov profit. Najo č itiji primjer je bankarski sektor. Ako im se ne daj bo ž e obratite, vra ć aju vas na birokratske korake, kao da je najnormalnije da se «šetkate» od šaltera do šaltera i da ovjeravate koje kakve papire. Ako se obratite ljekarima, re ć i ć e vam da ne dolazite, a ne ć e vam re ć i da nemaju dovoljno testova, da nema dovoljno respiratora, ne ć e vam re ć i da su neorganizirani i da mole dragog Boga da im telefon što manje zvoni. Ako odete u apoteke po maske i rukavice, teško ć ete ih na ć i. Masku mo ž ete sami napraviti, a rukavice …pa dobro, ako ih nema, pra ć e te č eš ć e ruke. Ako se odlu č ite ujutru kada otvorite o č i da uklju č ite televizor, re ć i